Bez Milana Bandića, odnosno dva zastupnička mandata njegove stranke, Vlada Tihomira Oreškovića ne bi bila formirana, pa ni Božo Petrov ne bi preuzeo dužnost potpredsjednika.

Zato se nije niti bunio kad se Bandić pridružio parlamentarnoj većini, nisu mu tada smetali problemi zagrebačkog gradonačelnika sa zakonom. No, koji mjesec kasnije, kad je Bandić počeo pričati o nekakvom preslagivanju u Saboru, Petrov je poručio da čestita svakome tko će imati želudac upustiti se u tu operaciju s čovjekom koji je »zbog sumnji na kriminalna djela već nekoliko puta završio u pritvoru«.

Sredinom travnja Petrov je, znači, zaključio da se pravosudna tijela ne bi Bandićem bavila bez ikakvog razloga i da zato s njim ne treba imati posla. Krajem prošle godine valjda je vjerovao da ga Zoran Milanović trpa u Remetinec isključivo zato što mu je Bandić politički protivnik.

Ali, u međuvremenu je Petrov prikupio neke informacije i otpisao je Bandića za suradnju. I jasno je da uvijek dosljedni lider Mosta nakon prijevremenih parlamentarnih izbora neće biti u Vladi koji bi podržavao Bandić.

Dosljedna je, međutim, kad je gradonačelnik Zagreba u pitanju i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona konstantno misli da Bandić nije učinio ništa protuzakonito i da je žrtva političkih spletki.

Stoga ga određuje za svojeg izaslanika na manifestacijama na koje predsjednica ne želi ići. Tako ju je Bandić nedavno predstavljao na svečanoj akademiji povodom 71. godišnjice oslobođenja Zagreba, a ovog je tjedna bio njezin izaslanik i u Brezovici, na proslavi Dana antifašističke borbe.

Da Kolinda Grabar-Kitarović, poput Petrova, smatra da su sumnje da je Bandić počinio kaznene djela utemeljene, naravno da bi se držala podalje od njega. Pronašla bi se drugog izaslanika. Predsjednica sigurno ne bi pomislila »ma, baš me briga ako je Bandić i kriv«.

Ne, Kolinda Grabar-Kitarović vjeruje da je on nedužan i da će optužnica protiv Bandića, ako uopće bude potvrđena, biti odbačena na sudu. Drukčije je postupila u slučaju Zdravka Mamića. S njim je prekinula komunikaciju čim je objavljeno za što ga Uskok tereti.

Nije čekala pravomoćnu sudsku presudu, Mamić joj je odmah postao sumnjiv. Još je bivšem ravnatelju SOA-e Draganu Lozančiću jako zamjerila što je nije informirao da Mamić nije poštenjak, nego ju je pustio da se druži s gospodarom hrvatskog nogometa.  

Može se pretpostaviti da je predsjednica Republike imala i Mamića na umu kad je u subotu na prijemu za Dan državnosti ustvrdila da je Hrvatska »pravno uređena država«.

Ali, kako se u tu sliku uklapa Bandić? Budući da je, dakle, razložno procjeniti da gradonačelnik ne bi bio predsjedničin izaslanik kad bi ona imala i mrvicu sumnje da je Bandić oštetio Zagreb za više desetaka milijuna kuna, Hrvatsku nikako ne može nazvati pravno uređenom državom.

Jer, u takvim državama ne pritvaraju namjerno nedužne ljude i ne optužuju ih za izmišljeni kriminal. To Kolinda Grabar-Kitarović dobro zna. I zato je jasno da predsjednica ne vjeruje da je Hrvatska pravno uređena država.

Tek joj se čnilo da je red to prigodno reći na veliki državni praznik. »Hrvatska nije pravno uređena država, a to pokazuje i primjer mojeg izaslanika Bandića«, bila bi iskrena izjava predsjednice Republike.