U rujnu 2015., početkom izbjegličke krize, premijer Zoran Milanović odlučio je privremeno zatvoriti granični prijelaz Bajakovo. Tako je vlasti u Srbiji htio prisiliti da barem dio biblijske izbjegličke kolone preusmjere u Mađarsku, i tako smanje priljev u Hrvatsku.

U tome nije uspio, a zbog pritiska iz Beograda, ali i Bruxellesa, Milanović je još morao deblokirati Bajakovo nakon svega četiri dana. Bio je to, koliko god Milanović u startu imao dobre namjere, njegov debakl.

Ali, niti približnih razmjera kakav je Plenkovićeva vlada doživjela s pravilnikom za nadzor uvezenog voća i povrća. Nazvati to debaklom čisti je eufemizam. Premijer Andrej Plenković čak nema niti olakotnu okolnost kao Milanović, čija je reakcija prije dvije godine bila uvjetovana događajem, masovnim dolaskom izbjeglica, koji je mogao imati destabilizirajući učinak za Hrvatsku.

Ne, Plenkovićev ministar Tomislav Tolušić sporni je propis donio ničim izazvan, uopće ne vodeći računa o tome što će o upravo drastičnom povećanju novčanih naknada za nadzor voća i povrća misliti u Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Makedoniji.

Dugogodišnji diplomat Plenković, premda je odmah bilo jasno da će ove države burno negodovati zbog pravilnika objavljenog 14. srpnja, nije smatrao potrebnim upozoriti Tolušića da to ne radi, jer bi mogao isprovocirati protumjere druge strane i uvesti Hrvatsku u trgovinski rat.

Premijer je svojem ministru poljoprivrede  prepustio da kreira vanjsku politiku i sukobljava Hrvatsku sa susjedima. Ostat će enigma zašto je Plenković to mirno promatrao, kao da je riječ o nečem što se njega uopće ne tiče. No, spomenuta četvorka s liderom Srbijom nije mirovala, alarmirali su i Bruxelles.

I tek kad su valjda Plenkoviću stigli signali iz Europske unije da Hrvatska neće dobiti podršku protiv tih država nečlanica, premijer se trgnuo. Tako  da je sa sebe skinuo svu odgovornost i prebacio je na Tolušića, kao što je to svojedobno činio Ivo Sanader.

Opet smo svjedočili poznatom scenariju u kojem ministar, gotovo sigurno uz znanje predsjednika Vlade, nešto loše napravi, a zatim se pojavljuje premijer i javno mu daje nalog da ispravi grešku. Budući da se HDZ nije bitno promijenio u posljednjih desetak godina, nema razloga sumnjati da Tolušić neće prihvatiti cjelokupnu krivnju, jednako kao što su to radili Ivan Šuker ili Damir Polančec kad bi ih Sanader javno ponizio.

To, međutim, neće utjecati na ocjenu da su se Plenković i njegova Vlada, ne samo Tolušić, neopisivo osramotili u ovoj epizodi. Inicirali su međunarodni sukob, a sada se povlače podvinuta repa i Srbiji faktično dopuštaju da uređuje jedan hrvatski pravilnik. Strašno.