Foto D. Kovačević
Dok se nekad za ORaH izjašnjavalo više od deset, pa i 15 posto birača, ta se brojka sada kreće oko četiri posto. Kako se bliže parlamentarni izbori, kopni entuzijazam za ORaH
Za novinare je uvijek izazov doznati o čemu političari pričaju kad su na samo, kad nema mikrofona. Pokušaji rekonstrukcije nekog sastanka održanog iza zatvorenih vrata, unose u njihov posao dašak avanture. Toga bi nestalo ako bi se i ostali političari ponašali poput predsjednice ORaH-a Mirele Holy, ali na koncu bi mediji itekako profitirali da svi javno prepričavaju sadržaj svojih privatnih razgovora.
Doista bi sjajno bilo da, primjerice, predsjednik Vlade Zoran Milanović svaku večer informira hrvatske građane o tome što je kome tijekom dana rekao. Pritom bi, naravno, nastojao sebe prikazati u što boljem svjetlu. No, zatim bi se javili njegovi sugovornici, od predsjednice Republike do ministara i velikih poslodavaca, kako bi iznijeli svoju verziju. Novinarima bi preostalo tek da sve to bilježe.
Nažalost, to se nikad neće dogoditi. Politika nigdje u svijetu ne funkcionira na ovakav način, pa neće niti u Hrvatskoj, što Mirelu Holy čini jedinstvenom pojavom. Ona se u medijskim istupima vrlo često prisjeća što joj je netko nekad kazao. Međutim, još nije uspjela druge političare motivirati da joj se pridruže. Dosad niti jedan nije iz čistog mira odlučio ispričati novinarima kako je tekao njegov razgovor s Mirelom Holy, recimo, u travnju 2012. Šteta. Sigurno bi tu bilo jako sočnih detalja.
Ali, to ne znači da je politika glasnosti Mirele Holy bez odjeka. Potpredsjednika SDP-a Gordana Marasa isprovocirala je da joj uzvrati modificiranim sloganom Ive Sanadera iz kampanje za parlamentarne izbore 2007. godine. »Glas za Mirelu Holy je glas za HDZ«, podsjetio je Maras na moto kojim je nekadašnji premijer prije osam godina uništio HSP. Ministar poduzetništva i obrta želio bi da se ORaH priključi Kukuriku koaliciji, kako bi ona bila što konkurentnija bloku koji je okupio Tomislav Karamarko. No, Mirela Holy pruža otpor i vjeruje da i sama može postići dobar izborni rezultat. Maras, pak, ocjenjuje da će tako jedino naštetiti njegovoj opciji i, makar možda i nehotično, pomoći HDZ-u.
Sanadera su 2007. birači desnice poslušali. Vodila se tijesna borba između njega i Zorana Milanovića i onda je Sanader poručio pravašima da se ne igraju svojim glasom, jer bi zaokruživanjem HSP-a išli na ruku SDP-u. Većina ih je zaključila da je Sanader u pravu i da im je važnije da se komunisti ne dokopaju vlasti nego da HSP i dalje bude politički čimbenik. HDZ je pobijedio, a HSP je sa sedam spao na jednog saborskog zastupnika i danas je marginalna stranka.
Jesu li i ljevičari, kakvima se pretežno deklariraju birači ORaH-a, plodno tlo za ovakve političke poruke? Boje li se oni Karamarka toliko kao desničari Milanovića da su se spremni odreći prvog izbora i podržati SDP u cilju da HDZ ne preuzme vlast? Podaci iz anketa sugeriraju da pristalice Mirele Holy vode računa o širem odnosu snaga. Dok se nekad za ORaH izjašnjavalo više od deset, pa i 15 posto birača, ta se brojka sada kreće oko četiri posto. Kako se bliže parlamentarni izbori, kopni entuzijazam za ORaH. Vjerojatno orašare nisu napustili snovi o pastoralnoj Hrvatskoj u kojoj se živi u skladu s prirodom, kao u vrijeme Adama i Eve. Ali, čini se da razmišljaju da bi racionalno bilo odgoditi ozbiljenje te fantastične vizije, ako bi potporom ORaH-u pridonijeli raspršivanju glasova na ljevici i time Karamarku dali dodatni vjetar u leđa. Zato će primarni zadatak Mirele Holy biti zadržavanje na okupu ono birača što joj je ostalo. Ishod je posve neizvjestan.