Politički izbori nisu usporedivi sa sportskim natjecanjima. I na europskom ili svjetskom prvenstvu u nogometu se, doduše, s vremena na vrijeme dogodi da ne trijumfira najbolja reprezentacija. Sjetimo se samo kako su se Grci 2004. dovukli do titule prvaka Europe. Ali, trofeje u pravilu osvajaju u tom trenutku najbolji, najspremniji. Izbori nisu natjecanja na kojima birači odlučuju koji je kandidat najbolji. Da je tako, onda, primjerice, Kolinda Grabar-Kitarović na idućim predsjedničkim izborima ne bi imala nikakve šanse. Svojim karikaturalnim obnašanjem dužnosti predsjednice Republike, bjelodano je pokazala da je nedostojna Pantovčaka i da je kojim slučajem moguće organizirati biranje najboljih prema nekim objektivnim kriterijima, ona bi dobila manje od pet posto glasova. No, birači se opredjeljuju temeljem svojih političkih i ideoloških preferencija, dojma i slično, pa zato Kolinda Grabar-Kitarović ne treba gubiti nadu. Štoviše, u izbore za predsjednika Republike ući će kao ozbiljan favorit. Sugeriraju to i ankete, premda do ovih izbora ima još godinu dana. Ali, daleko od toga da je aktualna predsjednica nedodirljiva, da si je furioznim navijačkim nastupima u Rusiji i Francuskoj već osigurala drugi petogodišnji mandat.

Zoran Milanović sigurno spada u red onih koji su u stanju pobijediti Kolindu Grabar-Kitarović. Proizlazi to i iz recentnog istraživanja objavljenog na RTL televiziji, prema kojem on s 18 posto ulazi u drugi krug. S obzirom na to da je iza bivšeg premijera plasirana Dalija Orešković s 12 posto, a ona rezolutno odbija mogućnost predsjedničke kandidature, Milanovića bi vjerojatno podržao i dobar dio tih birača, pa je njegov sadašnji rejting i viši. I bio bi Milanović neosporno bolji predsjednik nego što je Kolinda Grabar-Kitarović, što mu, istina, ne bi bilo naročito teško postići. Milanović, recimo, nikad ne bi slao darove političaru kojem se sudi za korupciju.

Opet, razumljivo bi bilo ako Milanović osjeća da još nije za političko rezalište, ako smatra da još može dati doprinos obavljanjem javnih poslova. Bilo bi čudno da je drukčije, ta 52 godine su mu. Annegret Kramp-Karrenbauer neki je dan u 56. došla na čelo CDU-a i ambicija joj je postati njemačka kancelarka. Milanović tvrdi da je sa stranačkom politikom završio i to mu značajno sužuje opcije. No, ne do kraja. Tko će biti sljedeći predsjednik Republike posve je nevažno u odnosu na to tko će u budućnosti upravljati Zagrebom. A na neposredne izbore za gradonačelnika, za koje nije toliko nužna stranačka infrastruktura, možda će se ići već za pet, šest mjeseci, dok su redovni lokalni samo godinu i pol poslije predsjedničkih. Možda će se Bandić ponovo kandidirati, a možda i neće, ovisi to o brojnim stvarima, između ostalog o ishodu njegovog sudskog procesa. Ali, Milanović ne mora strahovati ni od sraza s Bandićem, može ga itekako pobijediti. Razmontiranje Bandićeve hobotnice neće biti nimalo laka zadaća, ali Zagreb bez toga neće moći konačno slobodno prodisati. Trebat će za to puno odlučnosti i političke vještine, a Milanoviću to ne nedostaje. I ne bi mu bilo dosadno.