Prelasci zastupnika iz opozicije u parlamentarnu većinu bili su nekad u Saboru ekstremno rijetki. Prije ovog saziva, to je bio slučaj isključivo sa Zlatkom Kramarićem i to stoga što se njegov oporbeni LS ugasio, a članovi stranke ušli u HSLS koji je tada pripadao vladajućoj koaliciji Ive Sanadera. U samo dvije godine aktualnog sastava Sabora, čak je osam zastupnika izabranih na oporbenim listama otišlo u klubove koji podržavaju Vladu Andreja Plenkovića. S obzirom da premijer ima od toga veliku političku korist, on se ne buni protiv tih prebjega. Naročito zato što će HDZ od ove zloćudne pojave profitirati i nakon raspuštanja Sabora.

Valja, naime, očekivati značajnu izbornu apstinenciju jer je dio hrvatskih građana izgubio još ponešto povjerenja u politiku, a HDZ-u, koji ima iznimno lojalne birače, tradicionalno odgovara što manji odaziv. Za HDZ, dakle, sadašnje mahnito krivotvorenje biračke volje predstavlja pravi dar s neba. Što više toga, njima bolje.

Oni koji su, pak, zgroženi ovom travestijom, pokušavaju pronaći neki lijek. Ali on, nažalost, ne postoji. Ničim se ne može spriječiti prelaženje zastupnika iz kluba u klub. U krivu su svi koji misle da je to moguće. Normativni optimisti, primjerice, vjeruju da bi se tome moglo stati na kraj izmjenama izbornog zakonodavstva.

Predlažu uvođenje jednomandatnih okruga, u kojima bi birači izravno glasovali za zastupnike, a ne za liste, pa bi se time uspostavila čvršća veza između izabranih i građana. Ideja je da bi se u okolonostima kad birači mogu na izborima kazniti zastupnika koji bi prethodno u Saboru promijenio politički dres, to prestalo događati. No, uvjet je da takvi zastupnici žele nastaviti političku karijeru.

Svi oni koji su se dosad pridružili Milanu Bandiću i HNS-u već su, međutim, odustali od politike. Milanka Opačić, Tomislav Saucha, Ivica Mišić, Mladen Madjer i ostali itekako su, prije nego što su odlučili da će to napraviti, bili svjesni da za njih u politici više neće biti kruha. Tko bi nakon ovoga glasovao za Anu Komparić Devčić? Ti su zastupnici samo za jednokratnu uporabu i oni su to dobro znali u trenutku pristupanja HNS-u ili Bandiću. Ništa njima ne bi značilo i da su izabrani u jednomandatnim okruzima.

Nema izbornog zakona koji bi mogao odvratiti od prelaska zastupnika koji se više nema namjeru baviti politikom i jedino još želi nešto nabrzinu ušićariti. Ako bi se u zakon, recimo, uglavilo da mandati pripadaju strankama, a ne zastupnicima, kao što je to svojedobno bilo u Srbiji, Ustavni sud bi ukinuo tu odredbu, što su učinili i ustavni suci u susjednoj državi. Ovakvo rješenje nije u duhu parlamentarne demokracije.

Prebjege se ne može zaustaviti ni bianco ostavkama na dužnost zastupnika, što ih ovih dana Krešo Beljak najavljuje u HSS-u. Bilo je već u prošlosti stranaka koje su se htjele osigurati ovom metodom, ali od nje nema pomoći. Može zastupnik unaprijed potpisati i deset ostavki, ali ni na što ga to ne bi obvezivalo. Kao što ni izjava Bože Petrova ovjerena kod javnog bilježnika da neće koalirati ni s HDZ-om ni sa SDP-om nije bila nikakva pravna prepreka Mostovoj suradnji s Tomislavom Karamarkom. Beljak može slobodno odmah zaboraviti bianco ostavke, šteta papira.

Neki sugeriraju da bi se stranke mogle zaštititi skrupuloznijom selekcijom kandidata za izborne liste. Na njima, upozorava SDP-ovac Siniša Hajdaš Dončić, ne bi smjelo biti mjesta za labilne ljude, one koji se u Saboru ne bi bili u stanju nositi s pritiskom. Ali, tko bi za stranke radio tu vrstu evaluacije? Morali bi na raspolaganju imati posebne timove psihologa, kriminalista, financijskih forenzičara… Kako doznati hoće li određeni čovjek doći u napast da ode u redove političkih protivnika?

Treba li, recimo, diskvalificirati one čiji je račun u banci prazan? Uzmimo slučaj Milanke Opačić, veteranke SDP-a koja je, kad je Zoran Milanović 2016. sastavljao izbornu listu, bila potpredsjednica stranke, a godinu dana ranije i potpredsjednica Vlade. Na osnovu čega bi to Milanović tada prekrižio Milanku Opačić, vjernu vojnikinju SDP-a? Kako je mogao naslutiti da će ona prijeći Bandiću i Plenkoviću, kad ni Milanki Opačić u ljeto 2016. ta mogućnost sigurno nije bila ni u primisli? Ne može se procijeniti kako će pojedini ljudi reagirati u određenim političkim prilikama. Prebjege se ne može nanjušiti, niti ih jednom za svagda eliminirati.