Onaj tko je najviše inzistirao na poveznici partizanije i Domovinskog rata bio je Franjo Tuđman osobno. On je osobno bio taj koji je odlučio da Trg maršala Tita ostane i opstane u Zagrebu. Više je puta javno objašnjavao da je razdoblje Titove Jugoslavije najbolje u povijesti hrvatskog naroda.
Premijer Andrej Plenković jučer je na obilježavanju Dana antifašističke borbe u Spomen-parku Brezovica napravio još jedan korak prema tome da pokuša otupiti oštrice hrvatskih ideoloških prijepora. Održao je govor čija je osnovna nakana bila pokušaj spajanja tradicija partizana iz Drugog svjetskog rata i branitelja iz Domovinskog. Ova njegova teza nije bez uporišta u povijesti vladajuće stranke. Pa i sam Franjo Tuđman je bio partizan koji je dogurao do čina generala JNA i predsjednika sportskog društva Partizan. Iz istog miljea proizašao je i čovjek broj dva projekta hrvatskog osamostaljenja Josip Manolić koji je prije par mjeseci u 102. godini uspio pobijediti i koronu.
Usto, Manolić nije bio običan partizan, već pripadnik komunističkog represivnog aparata. Baš kao i prvi ministar unutarnjih poslova nakon 30. svibnja 1990. Josip Boljkovac. Svi su oni na ovaj ili onaj način svojim sudjelovanjem u toj prvoj Vladi potpuno zbunili beogradski generalštab. Generali su, naime, vjerovali izvješćima KOS-a koja su govorila o tome da će Tuđman formirati vladu napučenu nekakvim ustašama koji će onda istog trenutka navaliti na Srbe i komuniste.
Uostalom, i prvi počasni predsjednik HDZ-a bio je stari partizan Šime Balen koji je gotovo cijelo razdoblje Titove Jugoslavije proživio u nemilosti jer nije želio povjerovati u ludost da je vođa partizanskog pokreta u Hrvatskoj Andrija Hebrang cijelo to vrijeme bio ustaški špijun. Da je paralelno vodio ustanak i radio na njegovom rušenju. Ima još takvih primjera. Tamo negdje ujesen 1991. uniformu HV-a istovremeno su odjenula dva stara partizana – jučer više puta spominjani Janko Bobetko, te pisac i moreplovac Joža Horvat.
Njih su dvojica otišla baš tada na Baniju, a tom je prilikom snimljen i prigodni dokumentarac kasnije prikazan na HRT-u. U njemu recimo Joža Horvat izražava svoju zgroženost ponašanjem srpskog stanovništva koje je 1941. »branio od ustaškog noža«, a sada je potonulo u najradikalniji nacionalizam. Ovaj se dvojac brzo i razdvojio. Bobetko se izravno angažirao u HV-u, postao je čak i načelnik Glavnog stožera, vodio neke odlučujuće bitke, ali nažalost i zaradio hašku optužnicu. S druge strane, Horvat se vratio rigidnom komunizmu svoje mladosti pa je među ostalim sudjelovao i u reizdavanju knjige o strahotama koje je katolički kler navodno počinio tijekom Drugog svjetskog rata.
Naravno, onaj tko je najviše inzistirao na poveznici partizanije i Domovinskog rata bio je Franjo Tuđman osobno. On je osobno bio taj koji je odlučio da Trg maršala Tita ostane i opstane u Zagrebu. Više je puta javno objašnjavao da je razdoblje Titove Jugoslavije najbolje u povijesti hrvatskog naroda.
Zbog svega toga pokušaj Andreja Plenkovića nije bez temelja. Ali problem je u tome što je za to teško pronaći partnere na političkoj sceni. To definitivno nije predsjednik Republike Zoran Milanović. Pokazao je to još jedan njegov govor kroz struju svijesti čija je glavna namjena bila kako na otvorenoj sceni ispreskakati premijera Plenkovića. Pa mu pronaći nekakve sitne netočnosti ne bi li zaradio par političkih bodova pred publikom koju je u Brezovicu doveo Franjo Habulin.
I dok je Milanović osim besmislenih napada na Plenkovića ipak pokušao dati smisleni prikaz bliže hrvatske povijesti, Habulinov je govor bio krajnje rigidan. Bila je to retorika koja se zadnji put mogla čuti još negdje krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nije jasno ni zbog čega mu se dozvolilo da dovede svoje pristaše koji su se na trenutke ponašali kao da su na nogometnom stadionu, a ne na obilježavanju važnog državnog praznika.
U sljedeća dva mjeseca bit ćemo svjedoci dodatnih ideoloških podjela. Prvo slijedi kontroverzno obilježavanje nekadašnjeg Dana ustanka koje predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac svake godine organizira u Srbu. Bit će zanimljivo vidjeti tko će se sve tamo pojaviti. Vrlo brzo nakon toga slijedi obilježavanje godišnjice oslobodilačke akcije Oluja koje također tradicionalno sa sobom nosi dodatne kontroverze. Kao i obično, oni koji pokušavaju u hrvatski politički život unijeti dozu razboritosti bit će između više unakrsnih političkih napada i pokušaja ismijavanja. Nažalost, to je već odavno hrvatska tradicija.
UVODNIK
Politička razboritost teško prolazi
Zlatko Crnčec
23. lipanj 2021 13:30
Foto Davor Kovačević
Onaj tko je najviše inzistirao na poveznici partizanije i Domovinskog rata bio je Franjo Tuđman osobno. On je osobno bio taj koji je odlučio da Trg maršala Tita ostane i opstane u Zagrebu. Više je puta javno objašnjavao da je razdoblje Titove Jugoslavije najbolje u povijesti hrvatskog naroda.
Premijer Andrej Plenković jučer je na obilježavanju Dana antifašističke borbe u Spomen-parku Brezovica napravio još jedan korak prema tome da pokuša otupiti oštrice hrvatskih ideoloških prijepora. Održao je govor čija je osnovna nakana bila pokušaj spajanja tradicija partizana iz Drugog svjetskog rata i branitelja iz Domovinskog. Ova njegova teza nije bez uporišta u povijesti vladajuće stranke. Pa i sam Franjo Tuđman je bio partizan koji je dogurao do čina generala JNA i predsjednika sportskog društva Partizan. Iz istog miljea proizašao je i čovjek broj dva projekta hrvatskog osamostaljenja Josip Manolić koji je prije par mjeseci u 102. godini uspio pobijediti i koronu.
Usto, Manolić nije bio običan partizan, već pripadnik komunističkog represivnog aparata. Baš kao i prvi ministar unutarnjih poslova nakon 30. svibnja 1990. Josip Boljkovac. Svi su oni na ovaj ili onaj način svojim sudjelovanjem u toj prvoj Vladi potpuno zbunili beogradski generalštab. Generali su, naime, vjerovali izvješćima KOS-a koja su govorila o tome da će Tuđman formirati vladu napučenu nekakvim ustašama koji će onda istog trenutka navaliti na Srbe i komuniste.
Uostalom, i prvi počasni predsjednik HDZ-a bio je stari partizan Šime Balen koji je gotovo cijelo razdoblje Titove Jugoslavije proživio u nemilosti jer nije želio povjerovati u ludost da je vođa partizanskog pokreta u Hrvatskoj Andrija Hebrang cijelo to vrijeme bio ustaški špijun. Da je paralelno vodio ustanak i radio na njegovom rušenju. Ima još takvih primjera. Tamo negdje ujesen 1991. uniformu HV-a istovremeno su odjenula dva stara partizana – jučer više puta spominjani Janko Bobetko, te pisac i moreplovac Joža Horvat.
Njih su dvojica otišla baš tada na Baniju, a tom je prilikom snimljen i prigodni dokumentarac kasnije prikazan na HRT-u. U njemu recimo Joža Horvat izražava svoju zgroženost ponašanjem srpskog stanovništva koje je 1941. »branio od ustaškog noža«, a sada je potonulo u najradikalniji nacionalizam. Ovaj se dvojac brzo i razdvojio. Bobetko se izravno angažirao u HV-u, postao je čak i načelnik Glavnog stožera, vodio neke odlučujuće bitke, ali nažalost i zaradio hašku optužnicu. S druge strane, Horvat se vratio rigidnom komunizmu svoje mladosti pa je među ostalim sudjelovao i u reizdavanju knjige o strahotama koje je katolički kler navodno počinio tijekom Drugog svjetskog rata.
Naravno, onaj tko je najviše inzistirao na poveznici partizanije i Domovinskog rata bio je Franjo Tuđman osobno. On je osobno bio taj koji je odlučio da Trg maršala Tita ostane i opstane u Zagrebu. Više je puta javno objašnjavao da je razdoblje Titove Jugoslavije najbolje u povijesti hrvatskog naroda.
Zbog svega toga pokušaj Andreja Plenkovića nije bez temelja. Ali problem je u tome što je za to teško pronaći partnere na političkoj sceni. To definitivno nije predsjednik Republike Zoran Milanović. Pokazao je to još jedan njegov govor kroz struju svijesti čija je glavna namjena bila kako na otvorenoj sceni ispreskakati premijera Plenkovića. Pa mu pronaći nekakve sitne netočnosti ne bi li zaradio par političkih bodova pred publikom koju je u Brezovicu doveo Franjo Habulin.
I dok je Milanović osim besmislenih napada na Plenkovića ipak pokušao dati smisleni prikaz bliže hrvatske povijesti, Habulinov je govor bio krajnje rigidan. Bila je to retorika koja se zadnji put mogla čuti još negdje krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nije jasno ni zbog čega mu se dozvolilo da dovede svoje pristaše koji su se na trenutke ponašali kao da su na nogometnom stadionu, a ne na obilježavanju važnog državnog praznika.
U sljedeća dva mjeseca bit ćemo svjedoci dodatnih ideoloških podjela. Prvo slijedi kontroverzno obilježavanje nekadašnjeg Dana ustanka koje predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac svake godine organizira u Srbu. Bit će zanimljivo vidjeti tko će se sve tamo pojaviti. Vrlo brzo nakon toga slijedi obilježavanje godišnjice oslobodilačke akcije Oluja koje također tradicionalno sa sobom nosi dodatne kontroverze. Kao i obično, oni koji pokušavaju u hrvatski politički život unijeti dozu razboritosti bit će između više unakrsnih političkih napada i pokušaja ismijavanja. Nažalost, to je već odavno hrvatska tradicija.