Rijetke su školske godine provedene u miru. Uvijek je bilo razloga da sindikati prijete buntom na početku školske godine, na polugodištu ili koncem godine. Nakon ovogodišnjih zimskih praznika obrazovni sustav ponovo će se probuditi. U srednjoškolskom obrazovanju već najavljuju akcije za početak drugog polugodišta. No, niti učitelji i nastavnici u osnovnoškolskom sustavu, pa ni profesori i znanstvenici u visokom obrazovanju i znanosti zasigurno neće sjediti i mirno promatrati kako gube ugovorena prava. Dio obrazovnih sindikata do tada će vrijeme iskoristiti skupljajući potpise na peticiji za smjenu resornog ministra.

Vlada je, u funkciji poslodavca, raskinula tri kolektivna ugovora u sustavu obrazovanja i ponovo donijela zakon o uskrati pojedinih materijalnih prava. Prije toga, resorno ministarstvo skrušeno je priznalo kako nema para za isplatu putnih troškova u obrazovnom sustavu, pa će tu obvezu prebaciti u siječanj. Ministar se lakonski zaposlenima ispričao i poručio kako se na njega ima pravo ljutiti samo ministar financija. Ne učitelji, nastavnici, profesori koji će na vlastitim džepovima osjetiti posljedice lošeg financijskog planiranja u ministarstvu kojemu originalno ugovorena financijska sredstva nisu bila dovoljna, već se s rebalansom proračuna u sustav ubacila još koja kuna. Zanimljivo. Ako netko nije u stanju održati financijski plan, pa mu je malo i nakon što mu se naknadno u sustav ubrizga novac, onda se na njega imaju pravo ljutiti svi kojih se to tiče. U takvoj situaciji onaj koji je »fulao«, ako ni zbog čega drugog, onda iz moralnih razloga sam treba ponuditi ostavku.

Problem je, međutim, što tek rijetki članovi vlade znaju što im je i kako činiti pa se i probijanje proračuna obrazovnog ministarstva i neisplata dijela materijalnih prava radnicima, ne smatra nekim problemom.

Godina dana je skoro prošla od trenutka kada su Temeljnim kolektivnim ugovorom za javne službe određena materijalna prava u javnim službama privremeno suspendirana, a u međuvremenu je ta suspenzija produžena. Godinu dana vremena bilo je da se granski kolektivni ugovori izmijene. No, iako je proračun u obrazovnom sustavu planiran bez, primjerice, davanja koja se za sindikalni rad proslijeđuju u znanost, ta su sredstva cijelu godinu isplaćivana. Temeljem kolektivnog ugovora. I dok državni službenici i namještenici godinu dana imaju umanjene troškove prijevoza, u većini javnih službi te su izmjene ili tek stupile ili, će tek stupiti. S godinu, pa i više dana odgode u kojima je 60-tak tisuća državnih službenika, ako ćemo pravo, bilo diskriminirano.

U međuvremenu, s dijelom javnih službi ugovarani su štediljiviji kolektivni ugovori, a obrazovanje kaska pa se kolektivni otkazuju kada se shvati da se ne može vječno računati na dodatna sredstva rebalansom proračuna. A onda, dodatno, vlada poseže za prošlogodišnjom mjerom i zakonom uskraćuje božićnicu i regres za 2014. godinu. Pitanje je, čemu taj potez? Ako su u obrazovanju kolektivni ugovori otkazani, i otkazni rok traje tri mjeseca, onda u idućoj godini ni nema božićnice. Uskrata regresa još je i razumljiva, ako na isplatu dolazi u periodu dok su kolektivni u otkaznom roku.