Zakon o radu je gotova stvar. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava ustuknulo je pred sindikatima i odustalo od nekoliko planiranih zakonskih izmjena. Od četiri sindikalna zahtjeva, tri su u potpunosti prihvaćena, dok bi u slučaju četvrtog kompromisni prijedlog resornog ministarstva mogao biti prihvatljiv predstavnicima radničke strane. A 50 posto sindikalnih zahtjeva, slobodno se može reći, zahtjevi su i poslodavaca. Naime, odustajanje, ili privremeno odustajanje, od formiranja fonda za otpremnine kao i zadržavanje postojećeg rješenja kada je riječ o pravilnicima o radu, odgovara i poslodavcima. Dakle – sve je super i sve je za pet… Prijepora više nema, osnovni zakon kojim se uređuje tržište rada može u proceduru. Do 22. studenog traje javna rasprava o predloženim zakonskim izmjenama, a potom će zakon vrlo brzo put Vlade, a potom i Sabora. 

 Činjenica je da poslodavci i sindikati s resornim ministarstvom rada zapravo nisu niti otvorili većinu planiranih zakonodavnih izmjena, to čine tek ovaj tjedan dok se zakon nalazi u javnoj raspravi. Četiri točke oko kojih su sindikati digli buru – financijski uvjetovani otkaz, preraspodjela radnog vremena, izbacivanje otpremnina iz ZOR-a, naknada štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu – teme su otvorene u tada vođenim pregovorima o ZOR-u. Kada su sindikati napustili pregovore, još se nije razgovaralo o, primjerice, pojednostavljenju normi u cilju lakše primjene kada je riječ o godišnjim odmorima ili jasnijoj proceduri otkazivanja kolektivnog ugovora. Zar nije čudno da sindikati, praktično, ni riječi nisu prozborili o zakonodavnim novinama čiji je cilj smanjenje udjela rada na crno poticanjem fleksibilnih oblika zapošljavanja? Nije li čudno da sindikati šute o, primjerice, novinama u reguliranju rada Agencija za zapošljavanje? O tome da će netko umjesto sadašnjih godinu dana preko agencije moći biti angažiran tri godine, i da će za to vrijeme moći primati nižu plaću od matičnog radnika, ako Agencija ima kolektivni ugovor. O tome da će agencijski radnik praktično moći raditi za minimalac. I da će se dodatno promovirati rad u nepunom radnom vremenu, koji i sada postoji, ali zakonodavac nije zadovoljan njegovim korištenjem u praksi. 

 O tome se nije pregovaralo, a stvorio se dojam da su pregovori sa socijalnim partnerima gotovi i da usklađeni ZOR ide u javnu raspravu. Dijelom su i sindikati krivi za to. Jednu bitku s ministarstvom su dobili, ali taj svoj bod nisu uspjeli na pravi način iskoristiti. I tako su predlagaču zakonskih izmjena prepustili da odigra umjesto njih. U toj igri ispada – sve je super i sve je za pet.