Grickanje po malo bez ikakva cjelovita rješenja. To je način na koji Vlada proteklih godina rješava ili pokušava riješiti probleme u državnim i javnim službama. Ti, uvjetno rečeno, problemi, u osnovi se svode na činjenicu da novca nema pa onda u okviru raspoloživog valja učiniti »preraspodjele«, odnosno rezove. Vlast je zaposlene u javnim i državnim službama na te rezove u prvoj godini mandata pripremala i to tako da su im preko novina i elektroničkih medija slane poruke što se planira raditi kako bi se smanjili izdaci za zaposlene. A nakon medijskih priča, s godinom dana zakašnjenja vlast je za stol pozvala sindikate i suočila se s otporom. Iz pozicije onih koje predstavljaju, sasvim razumljivim otporom. Pregovaralo se ili fingiralo pregovaranje, neke uštede dogovorile, a neke su postale predmetom posebnih zakona o uskratama prava na određeni rok. S nekim sindikatima u državnim i javnim službama, Vlada kao poslodavac i pregovarač uspjela je ugovoriti izmjene kolektivnih ugovora, s nekima ne.

  Sve u svemu, umjesto nekakva izbalansirana sustava i sređivanja stanja, danas u praksi postoji još veći nered, odnosno nejednakost. I državne i javne službe, u osnovi, plaće primaju iz istog izvora, a razlike među njima možda su veće nego ikada. I ne samo na razini državnih i javnih već i na razini različitih sustava unutar javnih službi. Državne službe, kako to već biva, u toj su priči prošle najgore.

  Državne službe, zapravo, najbolji su pokazatelj koliko je Vlada kao poslodavac svjesna što i kako treba raditi. Zakon o državnim službenicima slika je nesnalaženja, neznanja ili naprosto izostanka snage da se problemu pristupi ozbiljno. Taj zakon donesen je još 2005. godine, a od tada do danas u njega je intervenirano 11 puta. Aktualna vlada čak je pet puta u tri godine vladavine mijenjala taj zakon. Evo, čini se da će i šesta intervencija nastupiti sve kako bi se ostvarilo još malo ušteda u proračunu i službenike i namještenike pritjeralo u penziju čim za nju steknu uvjete. Pa će oni od iduće godine uz proslavu 65 rođendana, pod uvjetom da imaju najmanje 15 godina mirovinskog staža, proslaviti i kraj radne karijere i prelazak u mirovinski sustav. Neće više biti da netko u siječnju ili veljači ostvari uvjete za mirovinu, a ostane raditi do kraja godine.

  Nije to neki problem i neka priča u kojoj vlast kao ugnjetava službenike i namještenike. Problem je u tome što je riječ o zakonu kojeg se već dvije godine razmišlja cjelovito izmijeniti. Pa su ta razmišljanja u nekoliko navrata stavljena na papir, ali se daleko nije stiglo. Neki su prijedlozi pali jer su bili diskriminatorni, neki jer se nekom valjda nije dalo raspravljati i pregovarati o rješenjima…

Sve u svemu, krajnje neozbiljno. Tim više jer se praktično od siječnja ove godine znaju namjere vlade da izmijeni način umirovljenja službenika i namještenika. Pitanje koje sada kane rješiti Uredbom, ugradili su u zadnja dva prijedloga cjelovitih izmjena zakona. Ali je očito, puno lakše drmnut’ uredbu nego provesti proceduru izmjene zakona. Jasan je to pokazatelj rada vlade, ali i njena odnosa prema državnim službenicima i namještenicima kojima se jasno poručuje da su toliko nebitni da ne treba trošiti vrijeme na nekakav zakon koji uređuje njihovo »postojanje«. Bolje ih je držati na uzdi i svako malo grebati po zakonu, pa makar i uredbama.