Smijenjena uprava HŽ Infrastrukture podigla je tužbu i prijavila Državnom odvjetništvu Vladu, odnosno resorno ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture jer je štetnim odlukama Infrastrukturu oštetilo za najmanje 770 milijuna kuna, odnosno preko 1,3 milijarde kuna ako se u obzir uzme i smanjenje sredstava državnog proračuna.

Dva paralena posla o istoj temi napravljena su vjerojatno uz razmišljanje da bi onaj tko smijenjenu upravu naslijedi mogao tužbu povući, ali bi kaznena prijava i dalje ostala aktivna. 

   Ne ulazeći u političku pozadinu priče, nesvakidašnja je situacija da Uprava jednog javnog poduzeća tako otvoreno ratuje s vlasnikom. Jasno je, međutim, da je pokretanje postupaka protiv ministra prometa posljedica njegove odluke da smijeni četiri od pet članova vodstva tog poduzeća. Da smjene nije bilo, nezakoniti nalozi vjerojatno bi i dalje prolazili, a da se nitko na njih ne bi osvrtao.

Osim što bi u Infrastrukturi »njurgali« da im vlasnik izbija sredstva iz džepa. I to baš na onim istim stavkama za koje je prije nekoliko godina i Agencija za regulaciju željezničkih usluga, čije je postojanje došlo kraju nema davno jer je pripojena HAKOM-u, ukazivala kao na problematične. Odnosno, problematična je bila činjenica da upravitelj infrastrukture ne naplaćuje pristup infrastrukturi prema propisanoj tarifi. 

  Situacija je više nego čista, Infrastruktura koja je zadužena za održavanje i razvoj željezničke infrastrukture i kao takva treba biti neovisna na tržištu, jednako mora postupati prema svim sudionicima u željezničkom prijevozu.

No, tržišni princip u željezničkom sektoru prisutan je u propisima, dok se u praksi postupa drugačije. Promjene na domaćoj željeznici proteklih nekoliko godina odrađene su kako bi se u tom sektoru uskladili s EU zakonodavstvom.

Cjepanje nekadašnjeg Holdinga HŽ provedeno je kako bi se osigurali tržišni proncipi poslovanja kako Infre tako i putničkog i teretnog prijevoza, pri čemu se trebala osigurati neovisna pozicija upravitelja željezničkom infrastrukturom. Istina, u Europi ima i drugačijih primjera u kojima sva tri segmenta djeluju pod istim krovom, ali se u tom holdinzima točno zna tko što radi. 

   Razumljiva je želja vlasnika da očuva domaće prijevozike u putničkom i teretnom željezničkom prijevozu. No, u tom nastojanju očuvanja, u ovom slučaju domaćeg teretnog prijevoza, valja se držati propisa. Vlasnikovo je zakonsko pravo da korigira iznos naknade za korištenje infrastrukture, ali je njegova dužnost i da upravitelju infrastrukture nadoknadi razliku sredstava bez kojih je ostao.

U protivnom, teško da se može govoriti o neovisnosti upravitelja infrastrukture. Može se govoriti o nastavku poslovanja kao i prije nešto godina kada su sva tri poduzeća bila pod istim krovom i kada su se sredstva prelijevala iz jedno u drugo poduzeće. Može se govoriti o subvencijama, ili skrivenim subvencijama koje ne bi smjele postojati. Ali postoje. 

  I upravo je zbog toga važan potez smijenjene Uprave, bez obzira iz kojih je razloga do njega došlo. Ako će on značiti da će se u željezničkom sektoru poštivati zakoni koji taj sektor reguliraju – i to je nešto.