Europska komisija svojim proljetnim gospodarskim prognozama korigirala je procjene gospodarskog rasta Hrvatske za ovu, ali i narednu godinu. U nekoliko mjeseci, blagi plus preokrenuo se u minus. Recesija se šestu godinu uzastopce nastavlja, a stidljivi rast moguće je očekivati tek u idućoj godini. Domaća potrošnja će padati, kao i stopa zaposlenosti. Na tržištu rada u ovoj, kao i u idućoj godini, teško se može vidjeti ikakav pozitivan pomak. Iako sezona čini svoje pa se brojčanik domaće burze rada iz dana u dan vrti unatrag, to je tek kratkoročni pomak. Stopa nezaposlenosti, ona međunarodno usporediva, na razini i ove i iduće godine trebala bi biti na razini 18 posto, što je više od ranijih procjena. Komisija se tako svojim ekonomskim prognozama priklonila svim onima koji su ranije svoja predviđanja korigirali na lošije.

  Izostanak ranije predviđenog rasta, dakako, dijelom je vezan uz sve mjere koje Vlada treba povući u proceduri obuzdavanja prekomjernog proračunskog deficita. A u procjenama gospodarskog rasta, Vlada je kao i u ranijim slučajevima ostala najoptimističnija, bez obzira što se niti jedna njena dosadašnja procjena nije ostvarila.

  Makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje teško je skriti. Može ih se zanemariti, ali je pitanje na koji rok. Godine nebrige zemlju su zaskočile i više nema vrdanja već je u okviru europske politike, nužno trendove mijenjati. No, ne može se pritom samo stati na mjerama kreiranim kako na prihodovnoj tako i na rashodovnoj proračunskoj strani s ciljem dosizanja zacrtanih limita proračunskog deficita. To je samo dio posla iza kojeg bi se trebao kriti rudarski rad na preokretanju trendova, stvaranju okruženja koje će potaknuti rast.

  No, proračunskim deficitom, nezaposlenošću kao i nizom drugih pitanja koja se lome na leđima svakog stanovnika ove zemlje bez obzira radio on, bio u mirovini, školovao se ili se u utvrđenim intervalima javljao na burzu rada, u ovoj se zemlji bavi sporadično. Konstanta kojom se politika već duže vrijeme vodi jesu neke osobne netrepeljivosti, osobni obračuni, neslaganja od kojih stanovništvo nema ama baš nikakve koristi.

  Ne tako davno dobar dio stanovništva bio je zaluđen danskom serijom »Borgen – sjedište moći«. Ta dinamična priča o borbi za političku moć i prevlast, osobnim žrtvama i posljedicama koje ta borba ostavlja na one na političkoj pozornici, ali i iza nje, očito je dubok trag ostavila i na dijelu domaćih političara. Onih koji trenutno obnašaju vlast. Rat Banskih dvora i Katančićeve ulice, u koji se svesrdno uključuje medijska scena u mnogim situacijama niti ne propitkujući što iza neke plasirane informacije stoji, pa se informacije niti ne nastoji potvrditi ili opovrgnuti, nemušti je pokušaj preslikavanja imaginacije u stvarni život. Borgenovskim načinom vladanja pritom su najmanje zaluđeni oni prema kojima je oštrica uperena i koje presingom valja natjerati da odu s funkcije koju obnašaju.

  Prozirna je to i rupičasta priča kojom se javnost zabavlja. Ne ovaj tjedan, ne prošlih tjedana, već mjesecima. A dok se neki koji obnašaju vlast igraju vlasti i s vremena na vrijeme s dubokim zakašnjenjem otkrivaju odavno poznate činjenice o nelikvidnosti i sličnim tričarijama, gospodarstvo ide unatrag. I društvo. Jer da nije tako onda bismo se, primjerice, danima bavili pretedentom za osvajanje vlasti koji vrlo jasno građanima poručuje da će na scenu vratiti verbalni delikt i zabraniti slobodno iznošenje vlastitih mišljenja i stavova. Takvi opasni stavovi prolaze lišo, jer se narod pokušava zabaviti nečijim bildanjem ega.