Domaće tržište rada je pasivno, zakonodavstvo rigidno. Zakone valja fleksibilizirati i tako potaknuti snažnije zapošljavanje, privući investitore. A novo, fleksibilno zakonodavstvo, naravno, štitit će radnika. To što fleksibilnost i zaštita nekako ne idu zajedno, samo su sitnice. 

   Više od tri četvrtine radnika u Hrvatskoj, odnosno ispitanika koji su sudjelovali u ovih dana objavljenom Eurobarometru, smatra da su uvjeti u kojima rade loši. Ogroman je to udio nezadovoljnika i teško da se može pravdati isključivo subjektivnim promatranjem okoline u kojoj se radi. Pod uvjetima rada, propitkivanim na razini EU, podrazumijeva se radno vrijeme, organizacija rada, zastupanje radnika, odnosni s poslodavcem i zaštita na radu. O uvjetima rada od hrvatskih radnika lošije misle samo Grci. A u dvije zemlje koje su uz Grčku među najpogođenijima gospodarskom krizom – Španjolskoj i Italiji – rezultati su ispitivanja zadovoljstva radnim uvjetima za nijansu su bolji nego u Hrvatskoj. 

   Eurobarometar o radnim uvjetima proveden je uoči obilježavanja Svjetskog dana sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, koji je na razini Hrvatske i Nacionalni dan zaštite na radu. Mišljenje radništva trebalo bi biti iskorišteno za unapređenje uvjeta rada. No, hoće li veliko je pitanje. 

  Unapređenje zdravlja na radu, odnosno sigurnost i zaštita zdravlja na radu područje je koje u domaćoj javnosti nerijetko zna izazivati podsmijeh. Nebrojeno puta u zadnjih nekoliko godina građanima su, naravno s negativnim prizvukom, servirane »beneficije« koje ostvaruju određene skupine radnika kroz kolektivne ugovore u kojima se propisuju i određena pravila vezana uz sigurnost i zaštitu zdravlja na radu. Primjerice, netko tko radi za kompjuterom obavezan je svake dvije godine odlaziti na okulistički pregled. Neki su u kolektivne ugovore ugradili odredbe pravilnika iz područja zaštite na radu i koji primjerice govore o ergonomskim rješenjima na radnom mjestu, pa i o detaljima poput sjaja površine stola za kojim se radi. Iako su takve odredbe naizgled smiješne, nisu propisane radi zabave već zaštite. I nisu neka domaća zezancija, već propisi usklađeni s europskom regulativom. No, sigurnost na radu i zaštita zdravlja na radu mnogima u su ovoj zemlji perverzija. Dok god se ne ozljede ili na vlastitoj koži ne osjete tegobe koje su nerijetko vezane upravo uz uvjete rada. Za koje 79 posto radnika u Hrvatskoj smatra da su loši. 

  Ti loši uvijeti rada, dakle, detektirani su u zemlji u kojoj je, kako se radništvu tvrdi, zakonodavstvo prerigidno, nefleksibilno, nestimulativno za zapošljavanje. Ako su u uvjetima nefleksibilnog radnog zakonodavstva uvjeti rada loši za 79 posto radništva, kako li će ti uvjeti biti ocijenjeni za koju godinu? Kako će radištvo ocjenjivati radno vrijeme, organizaciju rada, zastupanje radnika, odnose s poslodavcem, zaštitu na radu nakon što dobijemo novi, moderan, flekisbilan i zaštitan Zakon o radu. Hoće li i tada 56 posto radnika u Hrvatskoj (a na EU razini 51 posto, što se smatra alarmantnim) stres na radnom mjestu detektirati kao jedan od glavnih rizika vezanih uz zaštitu na radu? Ili će radnici u nekom stanju depresije po inerciji odgovarati da im je dobro, a kreatori zakonskih izmjena tvrditi da su promjene nužne za dobrobit radnika.