Ina i njeno poduzeće Prirodni plin ostvarit će gubitak od gotovo 200 milijuna kuna i to samo zbog činjenice da na vrijeme nisu iz podzemnog skladišta plina Okoli povukli svoj nepovučeni plin. Ako se posluša Ina, za to su krivi Vlada i regulatorna agencija jer su im promjenom zakonodavnog okvira, novim pravilima na tržištu i odabirom novog veletrgovca smjestili »kajlu«. I sve su to učinili u zadnji tren, tako da se Ina nije mogla pripremiti. Ako se sluša druga strana, onda je kriva sama Ina koja je lošim poslovnim potezima samu sebe dovela u nepovoljnu situaciju i izgubila ne samo svoj novac već i novac koji pripada državi kao manjinskom dioničaru poduzeća. 

   Istine zasigurno ima u oba razmišljanja. I cijela se gužva u javnosti digla vjerojatno ne samo zbog problema uskladištenog plina kojeg valja povući iz podzemnog skladišta već i pregovaračkog procesa Vlade s mađarskim MOL-om, većinskim vlasnikom Ine. 

   No, koliko god Inini argumenti bili razumljivi, ipak je ta kompanija u ovom slučaju pokazala zavidnu količninu netržišnog ponašanja. Minus neće ostvariti zbog Vlade, regulatorne agencije, odluka operatora podzemnog skladišta, HEP-a koji je novi igrač na tržištu veleprodaje plina, već zbog same sebe. 

  Na današnji dan prije pet godina donesena su pravila korištenja sustava prirodnog plina. Tada je Ina je bila monopolist na tržištu. Sada se može pravdati kako god hoće, ali u tadašnje doba pravila ponašanja na tržištu kreirana su za nju. Pet godina star pravilnik, koji je dijelom ugrađen u daleko opsežnija Pravila korištenja sustava skladišta plina iz prosinca prošle godine, jasno kazuje da korisnik skladišta »mora do kraja ugovornog roka povući sav utisnuti plin«. Ako korisnik prije isteka ugovornog roka sklopi novi ugovor o skladištenju onda se plin koji je preostao u skladištvu smatra uskladištenim u skladu s potpisanim ugovorom. No, ne sklopi li korisnik novi ugovor, operator sustava skladišta ponudit će mu mogućnost prodaje preostalog plina, a u krajnjem slučaju to će učiniti operator sustava skladišta uz zadržavanje dijela prihoda od prodaje. Nova pravila o prodaji nešto su drugačija, ali se u osnovi svode na isto. 

   Da ima petogodišnji ugovor i kada on ističe Ina je znala odavno. Kao što je znala u kojim rokovima plin treba povući iz skladišta. I nikakvo joj opravdanje za nastalu situaciju ne može biti priča da su kapaciteti skladišta prekasno podijeljeni ili da je vlast prekasno odredila novog veleprodavatelja pa se nisu imali vremena pripremiti. I priča o zimi i mogućem zastoju u opskrbi plina je klimava, jer da nije onda bi se sama Ina prije pet godina potrudila da odredbe pravilnika nešto drugačije izgledaju. Ili je bila toliko naivna da je mislila da će monopol na tržištu imati dok god postoji. 

  Kako bi se uostalom ta kompanija ponašala da je netko drugi sada u njenoj koži. Vjerojatno tržišno – zahtjevala bi postupanja prema pravilima igre. I ne bi je bilo briga što će njena konkurencija izgubiti novac. No, kada je ona u pitanju onda bi se tržišno ponašanje valjda trebalo zanemariti. To je krajnje licemjerno ponašanje, pa i bahaćenje. Moglo je možda imati prolaz dok je monopol bio snažan, ali danas je puno previše tražiti povlašteni položaj čak i od Ine.