Agencijski rad uklapa se u sliku tržišta na kojem rastu neformalni oblici zapošljavanja. Dobar dio radnika u te neformalne oblike rada prelazi jer drugog izbora nema. Njihovo radno mjesto je ugašeno. Novi posao teško mogu naći. Ali, mogu zadržati djelić starog radnog mjesta. Ne kao stalno zaposleni već radnici koji su u firmi u kojoj su možda radili desetljeće ili više, sada rade u neformalnijem obliku rada. Pa su ili privremeno zaposleni ili rade povremeno i najčešće ne ispune punu satnicu. Imaju posao i od njega teško mogu živjeti. To se pak vidi iz podataka o rastu siromaštva među zaposlenima i to prije svega radnicima u neformalnim oblicima rada.

Nedavno je Europska komisija objavila izvještaj o radu agencija za privremeno zapošljavanje, odnosno primjeni zakonodavstva koje regulira to područje. Cilj direktive donesene prije šest godina bio je postizanje ravnoteže između veće zaštite radnika zaposlenih u poduzećima za privremeno zapošljavanje i to posebno utvrđivanjem načela jednakog postupanja podržavajući pritom i pozitivnu ulogu koja agencije za privremeno zapošljavanje mogu imati na tržištu. Tako se otvara i mogućnost za odstupanje od načela jednakog postupanja u određenim situacijama. 

No, te iste agencije kojima se ide na ruku, i koje su na tržištu cijelo desetljeće, nisu u stanju u rokovima ministarstvu koje je nadležno za njihov rad, dostaviti podatke o broju radnika koje iznajmljuju, njihovim primanjima, vremenu koje radnici provedu kod poslodavca kod kojeg su ustupljeni… Zakon o radu, novi, postoji i s njime odredbe o agencijskom radu kako ih je predložilo resorno ministarstvo. Traju i pregovori između resornog ministarstva, poslodavaca i sindikata o mogućim poboljšanjima rješenja nakon prvog čitanja. Sve se to odvija bez ikakvih podloga, pa tako i bez podloge o agencijskom radu kojemu, eto , treba olakšati položaj na tržištu. Kakve bi to posljedice na tržištu moglo izazvati, kao da nikog nije briga.