Postoje dvije Hrvatske, ona medijska i stvarna. Ta izjava pokojnog Ivice Račana izrečena prije, pa skoro desetljeća, tada je izazvala rasprave u javnosti. Koliko god bila istinita. Danas bi se moglo reći i kako postoji i više od dvije Hrvatske.

Onoj stvarnoj i medijskoj mogla bi se pridodati i braniteljska ili dijelom braniteljska. Jer kako drugačije tumačiti zbivanja u Savskoj 66 gdje dio branitelja kampira više od 100-tinu dana, a da ni danas nije posve jasno zbog čega. No, to i onako nije bitno.

Bitno je da nakon svih tih dana logorovanja najistaknutiji predstavnici Savske 66 javnosti šalju poruke kao da živimo u ratnim ’90-ima a ne u 2015. godini. Rat je odavno završio, no nažalost neki to još uvijek nisu osvijestili.

   »Digli smo cijelu Hrvatsku na noge. Digli smo sve na noge od Dubrovnika do Osijeka, svi su spremni krenuti k šatoru«, uoči vikenda javnosti je poručio Klemm referirajući se tako na (dez)informaciju Josipa Đakića, HDZ-ova zastupnika koji je iz topline saborskih prostorija javnosti poručio kako ima informaciju da je interventna policija krenula u Savsku kako bi prekinula prosvjed branitelja.

Iako je i sam tu svoju informaciju doveo u pitanje, Đakić ju je javno podijelio i tako, umjesto policije kojoj je to imputirao, »dolio ulje na vatru koja gori«.

   Podgrijao je prosvjednike, dao Klemmu i ekipi materijala kojim će si osigurati medijski prostor kojeg su pomalo počeli gubiti svojim nezakonito organiziranim prosvjedom. A da je nezakonit i sami priznaju. No, nije ih briga.

   »Postavlja se pitanje je li skup legalan kako bi nas hrvatska policija maknula. Skup može već sutra biti prijavljen, i to nije bitno«, izgovorio je među ostalim Klemm. Nije bitno što je skup nelegalan, što nije prijavljen? Bitno je i te kako.

Baš kao što je bitno i to da Savska 66 nije jedna od adresa na kojima se mogu organizirati prosvjedi, koji da bi bili legalni trebaju biti prijavljeni i pritom organizatori prosvjeda trebaju ispuniti neke zakonske zahtjeve.

No, kada je riječ o braniteljima, ili dijelu branitelja, to nije bitno jer su oni gradili Hrvatsku pa u njoj mogu raditi što im se prohtije. Oni su se spontano okupili, i spontano podigli logor, jer je eto baš netko tko se spontano zaputio u Savsku 66 pod miškom imao šator. Jer ga spontano ponese kada kod iz kuće izađe van.

A kad se već nešto spontano odvija preko 100-tinu dana, onda bi se spontano moglo i poštovati domaće zakonodavstvo. Ali spontano okupljena ekipa »nije se borila za ovakvu Hrvatsku«, što valjda znači i da njene zakone ne treba poštovati.

   Da su, primjerice, radnici Imunološkog zavoda tamo u listopadu prošle godine ili kasnije tijekom svog štrajka, spontano podigli šator u Margaretskoj ispred središta HZZO-a, taj bi šator nespontano bio maknut. Kao što su nespontano šator i šatori u Savskoj 66 trebali biti maknuti onog trenutka kada su postavljeni.

Nakon 100-tinu dana logorovanja samo bi bedasta vlast krenula to činiti, kada već to nije učinila kada je trebala. A nije učinila jer drži do branitelja. Možda i više od onih koji ih »puntaju« na ratove kada oni nisu potrebni.