Nema više zezanja i otezanja. Javna poduzeća, odnosno njihove uprave hitro trebaju prionuti poslu. Investicijski plan valja ispuniti. Odstupanja nema. Lani su, istina, zadaci postavljeni pred javna poduzeća bili preambiciozni. Razumnije se planiralo za tekuću godinu, osim ako se naknadno opet ne shvati da je plan bio preambiciozan. »Očekujem potpunu posvećenost reformama i povećanju efikasnosti. Javna poduzeća moraju biti okosnica razvoja i ogledalo države«, poručio je upravama javnih poduzeća predsjednik Vlade Zoran Milanović, dok je potpredsjednik Vlade Branko Grčić dodao: »Vlada više nema vremena i javna poduzeća mora upregnuti u provođenje investicijskih planova«. 

   Dobro. Nakon dvije godine napokon je netko javnim poduzećima rekao što i kako trebaju raditi. No, samo dan nakon što su uprave javnih poduzeća dobile poticajnu bukvicu, stižu novi naputci, odnosno vladine smjernice za smanjenje proračunskog deficita koje bi trebale udovoljiti zahtjevima Europske komisije. Pa bi se tako iz javnih poduzeća i javnih institucija u proračun povuklo oko milijadu kuna dobiti, odnosno viška prihoda. 

  Nekako je logično da onaj tko investira u posao ulaže vlastita sredstva. Kako bi to javna poduzeća trebala biti okosnica razvoja upregnuta u provođenje investicijskih planova ako će im vlasnik »oteti« dio prihoda? Možda tako da srežu troškove, a to u pravilu znači ili smanjenje cijene rada ili smanjenje broja zaposlenih. A onda će se javna poduzeća opet naći u problemima jer na projektima neće imati tko raditi. Druga je, opcija, naravno, kreditno zaduživanje u obimnijem iznosu od mogućeg plana. No, za koju godinu ta ista javna poduzeća bit će na stupu srama jer su prezadužena. Kreditno zaduživanje za investicije, jer je dio dobiti povučen u državni proračun, već je viđena situacija. U trenutnoj gospodarskoj zbiljnosti ona bi nekim javnim poduzećima mogla smanjiti kreditni rejting, što u konačnici znači da će se i skuplje zaduživati. 

   Povlačenje dobiti javnih poduzeća jedna je od slabih točaka žurnog sređivanja državnih financija. To je siguran proračunski prihod, baš kao i planirano povlačenje sredstava beneficirane kategorije radnika iz drugog mirovinskog stupa. Dva sigurna prihoda, naime slabe su točke jer je upitno kako će na njih gledati Vijeće ministara i Europska komisija. Ako ih ne ocijene trajnom prilagodbom već jednokrtanim prihodima, od njih ništa neće biti.

  Ovogodišnji se plan, nadalje, temelji na proširenju baze oporezivanja dobitaka od igara na sreću kao i povećanja koncesijskih naknada. Na rashodovnoj strani ponovo se planiraju uštede na troškovima zaposlenih, materijalnim troškovima, subvencijama, kapitalnim izdacima kao i zdravstvu i magičnim ostalim rashodima. 

   Logično bi bilo da se nakon prošlotjedne objave vladina plana za smanjenje proračunskog deficita, kako na razini ove tako i narednih godina, o predloženim mjerama javno razgovara. Baš kao i o vladinom otrežnjenju jer je shvatila da u ovoj godini nema gospodarskog rasta od 1,3 posto kako je u prosincu predviđala. Sve su to teme o koje bi trebale preplaviti medijski prostor, sada, a ne onog trenutka kada će Komisija dati svoj sud. Brzo će vrijeme do tada proći, a onda će svi biti iznenađeni. U međuvremenu, jer je tako lakše i za vlast, umjesto ekonomijom javnost će se baviti dvorskim mrcvarenjima od kojih kruha za narod nema.