Dvadeset i petog dana mjeseca studenog 2007. godine održani su parlamentarni izbori. Dva dana kasnije tadašnji predsjednik HDZ-a, a ubrzo i predsjednik Vlade Ivo Sanader potpisao je sporazum o suradnji s Nazifom Memedijem, prvim predstavnikom Roma izabranim u Sabor. Time je Memedi, u ime Mreže romskih udruga čiji je bio kandidat na parlamentarnim izborima, dao potporu Sanaderu za sastavljanje Vlade. Odnosno, to je za Sanadera bio prvi korak u formiranju parlamentarne većine. Na svoju stranu trebao je skupiti još 10 zastupnika. Uspjelo mu je i formirao je Vladu.

Te 2007. godine, u koaliciji s HDZ-om bila je Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS). Ta koalicija s HDZ-om HSLS-u je omogućila da sudjeluje u vlasti i da si u Vladi osigura potredsjedničku poziciju.

Osam godina kasnije HSLS je opet u koaliciji koju vodi HDZ. Nakon izbora vode se razgovori za pridobivanje parlamentarne većine. Koalicija Hrvatska raste, koju vodi SDP, ne dva dana nakon izbora, već puno više dana, osigurava “opće opredjeljenje” osam saborskih zastupnika nacionalnih manjina da ga podrže u sastavljanju nove Vlade.

To što je osam predstavnika manjina jasno izrazilo da su bliži Hrvatskoj raste nego Domoljubnoj koaliciji, u HSLS-u je izazvalo u najmanju ruku neprimjerenu reakciju. Preblaga je to, zapravo, ocjena. Iz istupa – da ne bi bilo zabune “socijalno-liberalne stranke” – nazire se prezir prema manjinama, koje bi prema “socijalno-liberalnoj stranci” trebale biti pijunčići u rukama većine, pijučinći koji ne misle nego slušaju. Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a prijeti manjinama. Jer, ako se Kosora pita zastupnici nacionalnih manjina ničim ne bi trebali utjecati na stvaranje nove saborske većine, već bi trebali pričekati završetak pregovora Mosta s dvije koalicije, pa se onda prikloniti pobjednicima.

“Manjine su hrvatsko bogatstvo, a ne predmet stranačkog nadmetanja, reći će Kosor objašnjavajući kako bi zastupnici manjina trebali biti dio svake saborske većine. Bogatstvo bi valjda trebalo nositi na reveru i ništa više.

Da tako Kosor misli jasno je iz rečenice: “Svaki drugi angažman zastupnika nacionalnih manjina bio bi na štetu samih manjina, njihovih prava te na štetu stvaranja društva pune tolerancije i razumijevanja među svim hrvatskim građanima neovisno o njihovoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti”.

Što uopće reći na te Kosorove rečenice osim da su fašistoidne, prijeteće. I da ih odašilje čovjek čijoj stranci prije osam godina nimalo nije smetalo to što je pripadnik jedne nacionalne manjine otvorio put formiranju vlade u kojoj je i HSLS sudjelovao. Tada su manjine mogle misliti svojom glavom, a danas, ako je suditi iz riječi Kosora, to ne bi smjele. Daleko smo doista dogurali u ovih osam godina.

A ako se već Kosor poziva na na poseban način biranja predstavnika nacionalnih manjina, onda je u svoje retrogradne poruke manjinskim zastupnicima mogao uključiti i tri zastupnika dijaspore koji se također biraju po posebnim propisima. No, za njih se zna čiji su, pa im ne treba javno prijetiti i tim prijetnjama razotkrivati što u Hrvatskoj znači biti “socijalno-liberalan”.