Hrvatska će teško postati mala Norveška, a energetika očito još neko vrijeme neće postati pokretač investicija u Hrvatskoj. Projekti u energetskom sektoru godinama se ističu kao jedan od ključnih aduta Vlade, jocker koji će u ključnom trenutku isplivati. Da su se kockice posložile kako se očekivalo bila bi energetika, odnosno projekti u tom sektoru, dobar predizborni štiklec za vladajuću koaliciju, ali teško da će kockice u idućih nekoliko mjeseci sjesti na mjesto.

Gledajući nekoliko godina unatrag, velikih se riječi čulo. Planovi, projekti, projekcije, mogući utjecaji pokretanja samo jednog od energetskih projekata na rast bruto domaćeg proizvoda. A kada se sve zbroji i oduzme, danas zapravo imamo jedno veliko ništa.

Hidroelektranu Ombla od starta prati zla kob. Sudbinu joj je prije desetak dana zapečatio ministar zaštite okoliša i prirode s definitivnom odbijenicom HEP-u, jer bi gradnja Omble imala značajan negativni utjecaj na očuvanje i cjelovitost područja ekološke mreže.  

Izgradnja Plomina C samo što nije krenula. Pregovori s japanskim investitorom su pri kraju. Kada će taj kraj, tko zna. Tako je to kada su pregovori pri kraju godinu i više dana. 

LNG terminal na Krku, e tu se puno bolje stoji. Interes za njega postoji, svako malo neki veliki ili manji svjetski igrač iskaže želju za ulaganjem, svako malo se biraju konzultatni koji bi trebali pripremiti neki segment projekta… U pozadini toga i dalje je neriješeno jedno od osnovnih pitanja – zemljište na kojem bi se gradio terminal. I tako i LNG pluta… 

Niti izgradnja plinske elektrane u Osijeku, koju je resorni ministar gospodarstva s posebnim žarom najavljivao, još nema nekog čvrstog temelja. Želja je prisutna, ali…

A mala Norveška? Tek treba vidjeti što će biti s istraživanjem ugljikovodika na kopnu. Istraživanja na moru su propala. Ne zato što su ih zaustavile ekološke udruge zajedno s dalmatinskom estradom u borbi protiv naftnih platformi na »najljepšem moru na svijetu«. Resorni ministar poručivao im je kako nitko ne voli Jadran više od njega, ali ljubav prema moru ne može biti glavni argument protiv istraživanja. U trenutku kada su, prema najavama, ugovori već trebali biti spremni za potpisivanje, od posla su odustale dvije od tri kompanije. A umjesto na 10, istraživat će se na jednom polju. 

Svaki idući natječaj teško da će biti povoljniji od prvog. I pitanje je tko će se uopće na njih javljati. Naime, okolnosti su se globalno promijenile od vremena kada je Hrvatska investitorima prvi put ponudila lokacije za istraživanje u Jadranu. Okolnosti su se promijenile, ne samo zbog rekordno niskih cijena nafte ili lokalnih graničnih prijepora Hrvatske sa susjedima. Otvara se novo tržište, zapadnim kompanijama primamljivije od brčkanja u Jadranu. Iran je daleko primamljiviji ne samo naftnim kompanijama, već širem poslovnom svijetu. 

Sve u svemu, čini se da će Jadransko more ostati kakvo jest, jer naftaši su shvatili da Jadran, odnosno netaknut Jadran, vole više od resornog ministra.