U Hrvatskoj postoje gradovi, općine i županije koje posjeduju višak financijskih sredstava. Sve »potrebe« svojih gradova, općina, županija u potpunosti su ispunili, apsolutno ne mogu pronaći nikakav detalj u područjima svog djelovanja koji bi trebalo unaprijediti i na njega utrošiti višak sredstava kojima raspolažu.

I kako je, eto, sve super i za pet, nema druge nego višak novca skloniti na stranu. Oročiti. I u tom poslu imaju višegodišnje iskustvo. Pokazuje to statistika središnje banke, prema kojoj su koncem svibnja ove godine lokalne vlasti imale 753,7 milijuna kuna oročenih depozita, pola milijarde kuna više nego prije krize.

Na prvu loptu, to što određeni gradovi, općine i županije štede može izgledati dobro. I tu je ključna riječ »može«. Naime, nema grada, općine ili županije na čijem je području sve »tip-top«. Možemo govoriti o siromašnim, manje ili više bogatim lokalnim vlastima, ali ne možemo govoriti o lokalnim vlastima koje su funkcioniranje svih područja života dovele do savršenstva. Sve i da jesu, opet postoji nešto u što se može dodatno uložiti s ciljem podizanja kvalitete života na tom području.

Lokalne vlasti sredstva koja su im na raspolaganju prikupljaju od građana i gospodarstva. Prikupljena sredstva trebali bi ulagati tako da građanima i gospodarstvu olakšaju život, odnosno podignu kvalitetu života na određenom području. Zapravo bi idealna situacija bila kada bi proračuni gradova, općina i županija bili na nuli. To bi značilo da višak prihoda nad rashodima i pametno »ulažu«.

Zbog čega višak proračunskih sredstava umjesto u oročeni depozit ne usmjeriti, primjerice, u uvođenje posve besplatnog obroka za svu školsku djecu, smanjenje cijene vrtića, smanjenje lokalnog prireza ili komunalnog doprinosa, stipendije za učenike i studente? Ili, primjerice, poboljšanje zdravstvene ili socijalne skrbi, izgradnju novog igrališta, zabavnog parka, prilagođavanje infrastrukture osobama s invaliditetom…  Beskrajan je popis poteza koje bi lokalne vlasti s viškom novca mogle potegnuti, čak i onda kada im se čini da ama baš sve imaju sređeno.

Kada bi se točno znalo tko su vlasnici oročenih depozita i u kojim iznosima, onda bi se posao lokalnih vlasti mogao lakše propitivati. Donekle je razumljivo ako je neki grad, općina ili županija dio viška oročio s nekim zacrtanim ciljem. Može grad, primjerice, biti u sudskom sporu koji bi mu mogao prouzročiti trošak, pa »sklanja« novac na stranu za tu namjenu.

Može, primjerice, planirati neki projekt koji bi mogao biti financiran iz europske kase pa u depozitu čuva vlastiti financijski doprinos. Takve, ciljane, situacije mogle bi se razumjeti. No, pitanje je uopće koliko takvih situacija u oročenim depozitima lokalnih vlasti doista ima.

Iz objavljenih podataka jasno je da bogate lokalne vlasti nisu isključivi vlasnici depozita. Uostalom, možda ih takvi niti nemaju. Međutim, jasno je da novac na strani imaju neki koji se svake godine zadužuju kako bi pokrili svoje obaveze. To su stvarno dobri gospodari, znaju kako kreirati i raspolagati proračunom. A osnove javnih financija, e – njih imaju u malom prstu.