Snimio Silvano JEŽINA
Drž' te lopova, diže se galama poslije svakog poraza Hajduka. Hrvoje Maleš je zabio harpun u glavu hrvatske sudačke hobotnice. Otišli su Širić i Djedović, naplaćivali su »pošteno suđenje«. Nikada, međutim, nismo saznali koje je utakmice kupio, odnosno tko je bio janjac za splitski ražanj
Riječani u subotu (17 sati) na Rujevici moraju dočekati svoje goste s buketom od 105 crvenih ruža. Čestitati im jubilej. Pokazati da narod na Kvarnerskom zaljevu ima srce i dušu nevjerojatnog pape Bergoglija.
Visokim dužnosnicima, na čelu s Brbićima i Pavasovićima dodijeliti »predsjednički apartman« stadiona na Rujevici, bez obzira na to što je riječka delegacija na Poljudu imala tretman – tovara. Smješteni uz – navijače. Iz Afrike je tada žestoko reagirao Damir Mišković, bez obzira što je Rijeka razmontirala »hajdukovu igračku« (3:0), a moglo je biti i više… To je ona utakmica u kojoj je Kekov blok bila trenerska genijalanost, dok je sada u Maksimiru ista taktika bila – rukopis diletanta(?). Trenerska sudbina.
Nogometni stadioni nisu crkve. Utakmice su ispušni ventil, dokazivanje pripadnosti klubu, gradu, navijačkoj skupini. Nažalost i pretjerivanja u iskazivanju mržnje drugoj strani. Riječani će zauvijek pamtiti susret na »neutralnom terenu« u Dupopolju. Kada su letjele i gorjele stolice. Sudac Jović nije smio prekinuti susret jer bi incidenti prerasli u masovnu tučnjavu. Na granici linča. Naravno, Jović iz istog razloga nije smio priznati regularan pogodak Rijeke za pobjedu. Pomoćni sudac znao je što mu je činiti, a Mišković je zaključio: »Da sam bio u koži pomoćnog suca zastavicu ne bih spuštao cijelo poluvrijeme… Nije vrijedno ljudskog života!«
Hajduk je oštećen u Kranjčevićevoj za čisti kazneni udarac. Sramotna pogreška suca Pejina i duh je izašao iz boce. Marin Brbić i društvo počeli su tamo gdje su stali u obračunu sa svima. Ne smeta im više toliko onaj »lopovski Dinamo« Zdravka Mamića, koliko je to sada Rijeka i Mišković. Utoliko je subotnja utakmica zanimljivija.
Splićani su počeli pritisak traženjem inozemnih sudaca za polufinalne susrete Kupa Hrvatske s Dinamom. Neće to puno utjecati na suca jadranskog derbija, Batinića! Damir Batinić iz Osijeka je apsolutno sudac po mom ukusu. Kod njega domaćin nije povlašten, dakle gost će biti zaštićen… Zna samo za dvije boje, hrabro donosi odluke, posebice disciplinske mjere. Konačno, jer su utakmice HNL-a postale »vašar«. Svi pričaju, gestikuliraju, vrijeđaju. A tek poslije utakmice kada riječ uzmu »stručnjaci«, predsjednici. Svaka čast Damiru Buriću, treneru koji od lošeg i kvrgavog drva pokušava napraviti lijep namještaj.
Hajduk nije 13 utakmica pobijedio Rijeku, a prvi trijumf Riječani su zabilježili na Kantridi 1. rujna 2012. kada je sudac Križarić izmislio kazneni udarac (duel Jozinović – Mujanović bio je izvan kaznena prostora). Rijeka je pobijedila sudačkim previdom, a trener Hajduka, Krstičević, na presici je kazao samo – Hvala vam lijepa! I otišao!
Drž’ te lopova, diže se galama poslije svakog poraza Hajduka. Hrvoje Maleš je zabio harpun u glavu hrvatske sudačke hobotnice. Otišli su Širić i Djedović, naplaćivali su »pošteno suđenje«. Nikada, međutim, nismo saznali koje je utakmice kupio, odnosno tko je bio janjac za splitski ražanj.
Hajduk traži inozemne suce za susrete s Dinamom. Šteta što se ne može vratiti kotač povijesti, jer idealan bi bio Srbin Zoran Petrović! Čovjek koji je 1987. »očerupao« Rijeku u finalu Kupa Jugoslavije 1987. godine. Hajduk je slavio, Rijeka je plakala.
Pokojni predsjednik FSJ-a, Slavko Šajber, u jednom razgovoru (26. lipnja 2000.), govoreći o malverzacijama u bivšoj državi, ali i u Hrvata, o toj je utakmici rekao: