Fabio Capello je dvaput bio trener Real Madrida, u razmaku od deset godina, oba je puta osvojio naslov, i oba je puta dobio otkaz! Obrazloženje, osim onih bijelih maramica na tribinama Bernabeua, da kraljevski klub ne igra atraktivan nogomet. Samo je jedna Barcelona, Cruyffova škola (više od dvadeset godina) i samo je jedan Pep Guardiola koji i od Nijemaca (Bavaraca) može stvoriti »tika-taka orkestar« (vidjet ćemo kako to ide s Englezima…).

Nakon  poraza u Maksimiru Matjaža Keka su »stručnjaci« počeli razapinjati na »Capellov križ«. Slovenski bunkeraš i kukavica, a njegova nogometna ideja ne osvaja trofeje… Toliko o treneru koji je prije dvije godine bio najbolji stručnjak na hrvatskim prostorima. Krajem mjeseca Matjaž Kek obilježit će treću godišnjicu (Mišković četvrtu 20. ožujka), najprije je doteglio momčad do Europe u posljednjem kolu (Zagreb), dogodio se Stuttgart, a onda sve ponovio i otišao korak dalje (Standard, Feyenooord, Sevilla) do posljednje utakmice u skupini Rijeka je bila u igri »proljeće u Europi«.

Šlag na europskoj torti bila su dva trofeja, Kup Hrvatske i Superkup. Tri pobjede nad Dinamom! Jedna u Maksimiru (1:0), tamo gdje je u nedjelju doživio brodolom. Zaokružio 540 minuta igre za bodove bez postignuta pogotka (0-15!)

Jesu li očekivanja bila prevelika pa je razočaranje do boli. Rijekin se trener posuo pepelom, preuzeo svu odgovornost, otišao toliko daleko da je počeo pričati o tome da se priprema za susret s Hajdukpm, »ako me puste da vodim tu utakmicu, ako ne neka me smjene«. Kek nudi svoju glavu na panj odgovovornosti. Reakcija na pritisak javnosti, jer kod Damira Miškovića njegova je pozicija zabetonirana. Maksimalno povjerenje.

Nogometni filozofi počeli su mu »vaditi utrobu«, zbog defenzivne taktike, kukavičluka… Jer protiv Dinama nije ušao u nadigravanje. Rijeka je morala dati svoj doprinos spektaklu. Čemu? Prvo poluvrijeme je jedini način na koji je Rijeka mogla zaustaviti bolji i kvalitetniji sastav, pokušati ga iznenaditi s Tomasovom, Bezjakom… Možda je mogao igrati Balaj, ali kako izostaviti Gavranovića. Na Rijekinu žalost otvaranja su bila spora, zadnja lopta nikakva…

Nikom ništa i mreže netaknute u prvoj dionici, Dinamo je bio u riječkim okovima. A onda je kao tikva pukla vezna linija Rijeke. Ugrizla je alžirska zmija Soudani. Nakon toga su Riječanima glave zujale kao sjemenke u pravoj tikvi.

Nije dobra poruka »neka me smijene«, jer Kek zna što radi i što hoće od ove ekipe. Ne mora se svima sviđati njegova filozofija igre u kojoj nema mašte i kreativnosti, već puno geometrije i mišića, a trebalo bi biti i igre jedan na jedan po bokovima, ali to treba uvažavati. Svaki trener izabire  svoj put do cilja. Poraz u Maksimiru je toliko pogodio Keka da je i hladnokrvni Slovenac zaboravio uključiti mozak prije – jezika.

Najbolji je trener onaj koji – pobjeđuje. Do prvog poraza. Tako je i s Kekom. Drvlje i kamenje po Slovencu jer usred Maksimira nije napao Dinamo. Nije u njegovu DNK.

Nije problem ova utakmica, koju je, ponavljam, mogao taktički odigrati samo na ovaj način već one u posljednjih pet kola godine koja je ostala za nama, kada je Rijeka upisala tri smiješna remija i prokockala četiri boda prednosti. Kada je Rijeka bila prva morala je igrati – liderski.