Prvu su meč loptu (za plus 7), Riječani na pulskom travnjaku bacili u vjetar skromnim remijem (1:1), nakon što je Hajduk  izvadio zube lavovima iz Maksimirske šume. Ali, Dinamo je nastavio igrati »chi fa meno« (tko će manje), pa je jučer u predigri festivala nogometa na Rujevici (više po ambijentu nego po igri) izgubio drugu utakmicu zaredom, ovog puta izgleda da su definitivno naslov bacili u koprive. Izgubili su u Koprivnici.

Rijeka je od sinoć, šest kola prija kraja prvenstva, na plus osam (8)! Nijedna ozbiljna momčad u svijetu ne bi smjela to prokockati, a kamo li Rijeka koja ima igru i viziju.  Izravni konkurent, Dinamo, upisao je četvrti poraz, a Rijeka je neporažena od travnja prošle godine, kada je izgubila Kup utakmicu u Koprivnici (0:3). Od tri preostala gostovanja jedno je Koprivnica, a ostala su dva – Zagreb, Lokomotiva i Dinamo.

Predsjednica Republike Hrvatske  Kolinda Grabar Kitarović vratila se nogometu, prvi je puta došla na Rujevicu. I shvatila svoju nedavnu poruku da se nogomet ne igra za ljude u svečanim  ložama i menadžerima, nego zbog navijača. Naravno,  predsjednica je tada poslala poruku Zdravku Mamiću i ostalim iz HNS-a. Jučer se na Rujevici uživala u čarobnom nogometnom ambijentu. Na terenu i na tribinama gdje se dva sata pjevalo i zabavljalo… Nakon vatrometa slavlje je trajalo do – zore šampionske.

Matjaž Kek nije samo trener nego i psiholog, očito je dobro proučio glave svojih igrača na pulskoj utakmici kada su saznali da Dinamo izgubio… Igrali su kao da pred operaciju slijepog crijeva. Najprije je Kek promijenio ploču o »urotama i zavjerama«, u najavi utakmice da hrvatska nogometna scena nije Divlji zapad, a potom pripremio momčad tako da su igrači izgledali kao psi pušteni s lanca.

Roman Bezjak je konačno postigao pogodak, ali s bijele točke. Nakon desetak minuta, a prije toga je Gavranović prokockao  tri prigode. Pogodio je Gavranović dvije stative, imao još prigoda, ali Rijeka je nakon mučenja u nastavku (opet pritisak, Matjaž?), zabila drugi gol tek u sudačkoj nadoknadi. Iz kaznena udarca. Da nema udaraca s »bijelog kreča«,  Rijeka bi jučer bilo u grdnim problemima. A kada se uvukao strah u drugom dijelu, protiv desetorice Osječana, ekipa je upala u nered.

Rijeka je jučer definitivno stavile ruke na ono što su generacije sanjale – naslov prvaka. Osam bodova je ogromna prednost, momčad ima svoj stil igre. Prvih pola sata igre na terenu je bila samo jedna momčad.

Riječani su odmah za vrat uhvatili svoje suparnike, visokim presingom napadali nakon izgubljene lopte. Nogomet za uživanje, ali nevjerojatan broj promašaja. Rijekini napadači kao da su u fazi apstinencije. Nije lako lopti pronaći put do mreže. Poglavito Gavranović, koji je jučer htio pojesti loptu od muke.

Ne igra Rijeka iz nikakva inata prema nikome. Inatiti se znači plašiti se. Ova Rijeka je do sada držala čokoladu u omotu, jučer ju je raspakirala i ponudila svojim navijačima. Nije gotovo, ali se na Rujevici plaše (koga?), na plus 8, zaista treba zatražiti pomoć psihijatra.

Ništa, naime, se nije dogodilo slučajno. Matjaž Kek je arhitekt šampionske Rijeke. Damir Mišković je imao viziju, Srećko Juričić  projekt… Zajedno smo Rijeka. Rijeku nikada nije zanimalo tko i kako rade drugi.

Osvojili su naslov onog trenutka kada su oslobodili glavu »urota i zavjera«, shvatili da da i »lopovi imaju dušu«, odnosno da vrag nije tamo crn. Alibija više nema. Ako Rijeka ne osvoji naslov, bit će krivi Kek i igrači.