Vrijeme je darivanja i praštanja. Jedno i drugo nam baš ne ide od ruke, posebice kada je u pitanju nogomet. Hrvatski, naravno, poglavito HNL kao ružno pače Hrvatskog nogometnog saveza. Šukerov i Mamićev kokošinjac. Hajdukovo perje leti na sve strane. Barem su tako uvjereni na Poljudu. Vesele se razgovoru s čelnicima HNS-a kao purica – Božiću. U našem su nogometu svi protiv svih. Krivci za naše probleme su uvijek na drugoj strani, svi bi htjeli imati žirafin vrat, jesti iz susjedova vrta. Ljudski je da suci griješe kada se okoristimo, pljačka je kada je to voda na mlin suparnika. Vidimo gusjenice u kiselom kupusu… Sumnjamo u sve i svakoga. U HNS-u sjede mafijaši i Mamićevi plaćenici. Hajduk je najveća žrtva, barem su tako uvjereni na Poljudu. U Kući nogometa tvrde da neće više dozvoliti – reketarenje. Tko nije za nas, taj je protiv nas… Hajduka! Histerično divljanje. 

   Božić je, vrijeme je darivanja. Lijepih priča. HNK Rijeka je svojem gradu darovala ponos i radost. Cijelu godinu. Tko ima pravo Riječanima i predsjedniku HNK Rijeka, Damiru Miškoviću, ukrasti Božić? Blaćenjem svega što se vrti oko lopte. Gurajući je u živo blato. Rijeka (Kvarner do 1954.), od Fiumane (1926. godine), nije imala takvu kalendarsku godinu. Triput je svladan deveterostruki prvak Hrvatske zaredom, zagrebački Dinamo. U finalu Kupa i u utakmici Superkupa. Godinu ispraćuje s druge pozicije, tamo gdje je zaključila prošlu sezonu u svibnju. U posljednjoj, dvanaestoj europskoj utakmici sezone, u Sevilli protiv istoimenog kluba (branitelja Europske lige), Rijeka je dobila prigodu napraviti senzaciju. Nerealno. 

  Dva trofeja i igrač, Andrej Kramarić, kojega traži pola Europe. Cijena? Sitnica, 10.000.000 eura. Rijekina godina, trofeji i Kramarić. Vargić, Tomečak, Lešković, Mitrović, Leovac, Jajalo i Sharbini su, uz Kramarića, igrali za reprezentaciju. Prije Mundijala u Brazilu ozlijedio se Mate Maleš, u Praji do Forte je Ivana Močinića, na treningu nagazio Lovren, morao je kući suznih očiju. Vratio se na velika vrata, na radost izbornika Nike Kovača. Zar Kovač i reprezentacija, tri pobjede i remi s Talijanima (jamačno pobjeda da nije bilo prekida zbog huligana), nisu hrvatski nogomet? Buketi ruža u močvari, ako je sve gnjilo, Kovačeva reprezentacija i Kekova Rijeka! 

   Matjaž Kek je stvorio momčad i igrače, može i obrnuto, jer nema jednog bez drugoga. Dobio je od brda odvaljen kamen i strpljivo udarao čekićem, stvorio skulpturu za divljenje. Udahnuo joj dušu. Damir Mišković omogućio je svima na Kantridi – život u rajskim dolinama. Dobro, Matjaž, i kamp na Rujevici će biti uskoro gotov, imat ćete gdje trenirati… Kek u Srećku Juričiću i sada njegovu suradniku Ivanu Manceu, ima dva kvalitetna stručna suradnika. Za Juričića se znalo, ali Mance je ugodno iznenađenje. Bit će bolji sportski direktor nego što je bio vratar, a nije bio loš, dapače. Na Kantridi je odigrao jednu čarobnu sezonu. Nikada neće zaboraviti kada je u Poljudu dobio šest komada na vratima Varteksa (2005.), a istu večer njegov je trener Ćiro Blažević postao trener – Hajduka! Veliko srce ima Mance, zaboravlja ružne stvari, veličina je u praštanju. Suci su mu crvena krpa, pretvara se u goranskog bika… 

  Damir Mišković je već sada najuspješniji predsjednik u povijesti Rijeke, Matjaž Kek najbolji trener! U 101 utakmici na klupi Rijeke ostvario je 66 pobjeda (17 remija i 18 poraza). Na proljeće mora krenuti u lov na Dinamo, kojega nikada nije pobijedio u prvenstvenim susretima, jer apetit raste jedući… Atmosfera je na Kantridi ove godine bila takva da su se i stijene veselile. Kramarić je bio šlag na torti. Tri pogotka Feyenoordu (isto toliko Hajduku i Istri, a pet Lokomotivi…), aktivirali su vatromet, u tamnoj noći zasjalo je sunce… To je Rijeka u hrvatskom nogometu. Zato nemojmo stavljati sve pod istu kapu. Valja najprije pomesti ispred svog praga. Hrabro stati pred ogledalo. 

   Sretan Božić svima! Nemojte pod bor, onaj nogometni, stavljati dinamit… Zar Vam nije dovoljno zločestoće i prljavštine u svakodnevnom životu?