Ples delfina, rad akademskog kipara Josipa Diminića, dobio je sinoć svog 23. vlasnika. Godinu su obilježili vaterpolisti Primorja, »kvarteta« Predrag Sloboda-Zoran Roje-Damir Radonić-Ivan Asić, predsjednik, direktori i trener…

Tri trofeja u jednoj sezoni. Četvrtog asa nisu mogli okrenuti, u Barceloni je Pro Recco gazde Gabrielea Volpija,  u finalu Lige prvaka, bio  neukrotiv! Tri godine žetve uspjeha, osam trofeja, nikada nijedna momčad s ovih prostora u bilo kojem sportu nije bila toliko dominantna. Toliko da su nabili kompleks i Dubrovčanima, natjerali ih da se pojačaju. Primorjaši su najbolji u zemlji olimpijskih pobjednika.

Samir Barać je zlatnu medalju s pet krugova osvojio u 40. godini u četvrtom pokušaju u – Londonu! I otišao u – trenere koji će djecu učiti. Nedavno su ga zvali u London da engleskoj djeci održi predavanje kako se postaje – olimpijski pobjednik. Igor Hinić je u Atlanti prije 19 godina (1996.), osvojio prvu riječku olimpijsku medalju nakon osamostaljenja Hrvatske. Ples dupina krasi Hinićevu i Baraćevu trofejnu sobu… Bili su zajedno u Londonu!

Primorje nije samo prva momčad koja brani titulu prvaka Hrvatske, riječki je klub osvojio i Trofej Nardelli, prvi put nakon 17 godina. Nagrada za rad s mladima, zbrajaju se rezultati svih selekcija. Riječani ih imaju šest u natjecateljskom programu, sa školom vaterpola to je 200 djece!

Rijeka (naš list) je prije 65 godina birala svoje najbolje sportaše po sportovima. Zdravko Ćiro Kovačić, legendarni nedavno preminuli vratar i najstariji živući igrač Rijeke (92 godina) i Stojan Osojnak, bili su među dobitnicima. Pet godina kasnije riječki sportski junaci bili su još jednom Ćiro Kovačić, pa Danijel Jugo (biciklizam), Davor Mihovilić (atletika), Bruno Veselica (nogomet), Mihovil Dorčić (plivanje),  i naravno čovjek s dinamitom u rukama – Ivica Jobo Kurtini.

Iz prekrasnog kompleksa Bazeni Kantrida izronila je – Rijeka. Naravno, nogometna Rijeka Damira Miškovića koji je s Predragom Slobodom spasio vaterpolo prije »preseljenja« na Kantridu. Bazeni su riječka čarolija. Morali su doći Amerikanci, plivačka reprezentacija bila je oduševljena ambijentom i funkcionalnošću kompleksa, da bismo shvatili što imamo. Do tada je kompleks Bazeni Kantrida uglavnom služio za politička prepucavanja, skupljanja jadnih, jeftinih poena.

Da nema Predraga Slobode, ne bi bilo ni riječkog vaterpola. Bilo bi, ali ne na toj razini… Fasciniran bazenom ostao je Gabriele Volpi za prvog susreta i tu se rodila sportska ljubav prema gradu na Rječini.

Od vaterpola do nogometa. HNK Rijeka je u Volpijevoj zakladi Social Sport, Primorje je  sada druga priča…

Sve je počelo na bazenu. Volpi, Mišković, Sloboda… Primorje i HNK Rijeka su ponos grada.

Kurtini je loptom parao mreže. Bio je i trener u Italiji, Fanfulli, trenirao je »mladog Volpija«. A Ćiro Kovačić u Genovi na rekreativnim treninzima (predstavnik Jugolinije), zaključavao vrata istom Volpiju. Volpiju je Rijeka, nakon vaterpola – nogomet, bila suđena!

Miloš Mićo Milošević, »čovjek čudna imena i prezimena«, prvi je dobitnik trofeja Kurtini. Prije 23 godine, naime, Mićo je osvojio naslov prvaka Europe nakon što mu je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, Antun Vrdoljak, godinu dana ranije zabranio nastup na Olimpijskim igrama u Barceloni. Što mislite zbog čega? Rekao je i to da bi njegova baba bolje plivala… Mićo je iz inata pokorio Europu, a Novi list mu iz istog razloga, na sugestiju glavnog urednika Veljka Vičevića, dodijelio trofej. Ispravio Vrdoljakovu nepravdu. Prebrojavanja krvnih  zrnaca…

Od Miloša Milošević pa do vaterpolista Primorja, 23 godine – Kurtinija.

Ivica Jobo Kurtini i Zdravko Ćiro Kovačić, vaterpolski sijamski blizanci iz pedesetih godina prošlog stoljeća, trebali bi dobiti svoje skulpture na kompleksu Bazeni Kantrida!