Nakon što se Mario Mandžukić na Europskom prvenstvu u Francuskoj proslavio kao napadač koji najbolje igra obranu, jučer nas je počastio (ali i sebe!) svojim specijalitetom – golovima. Ono što mu piše u opisu radnog mjesta i što najbolje zna raditi. Na Kosovarima je iskalio sav bijes, trima pogocima u nešto više od pola sata, za sve talijanske frustracije, apstinencije u Juventusu zbog koje ga trener Max Allegri drži u stanju hibernacije, a igraju i zabijaju Higuain i Dybala. I Ante Čačić je, kao i mnogi drugi treneri prije njega (gnjevniji je na Guardiolu od Ibrahimovića!) – talac Mandžukića. Čačić mora poštivati hijerarhiju svlačionice i Mandžu nitko ne smije dirati. Jučer je u 71. utakmici vratio Čačiću dug poverenja. Počeo je lov na Davora Šukera, 45 golova u 69 utakmica… Mandžukić je sada na 27 golova.

Eh, da je Čačić na Europskom prvenstvu imao Šukera, ili skadarskog Mandžukića. Vjerojatno nam Portugal ne bi pobjegao s udice, odnosno ne bismo završili naivno u vrši izbornika Santosa i Cristiana Ronalda. Tako da smo u Francuskoj ispali tigrovi koji ispred supermarketa reklamiraju hranu za mačke…

Ako smo u lipnju bili u uskom krugu favorita za naslov prvaka Europe, uoči utakmice s Kosovom u albanskom Skadru (stadion u Prištini nema UEFA-inu dozvolu!), bespredmetan je bio svaki strah. Bez obzira na ozljede kralježnice reprezentacije, Modrić – Rakitić. Odnosno izostanak novog bisera Pjace. Lovren je nebitan… Kosovo je na gostujućem debiju uzelo bod (1:1) Fincima, ali nisu momčad. Vidjelo se to jučer. Skup pojedinaca koji igraju na pogon nacionalnog naboja. Miš ne može pojesti mačku. Zabili smo tri gola, ali i povremeno igrali neozbiljno u fazi obrane. Tako su su Kosovari u razdoblju između prvog, drugog i trećeg gola imali neke zanimljive situacije. Častili smo ih neredom u fazi obrane.

Na HTV-a su zabrinuto najavili mogućnost prekida u 6. minuti. Prema nekim portalima. A policije je bilo više nego gledatelja… Istina, utakmicu je u šestoj minuti prekinuo – Mandžukić. Počeo je berbu grožđa u skadarskom vinogradu za prvoklasno vino. Andrej Kramarića, kojega će Riječani zauvijek pamtiti po čarobnim golovima na domaćoj sceni i u Europi, počeo je utakmica na poziciji iza Mandžukića u rasporedu 4-2-3-1. Prvu je loptu gurnuo Mandžukiću na zlatnom pladnju, naš je napadač lako prošao pored kosovski stopera. Kasnije se pokazalo da je riječ o dva trokrilna ormara, nepokretna, naravno… Mandžukić – jedan, dva, tri, Mitrović, Perišić i točka na »i« – Kalinić.

Ugasili su naši u početnim minutama vulkan kosovarskog fanatizma. Skrili su im loptu, a onda su Kosovari od velikog uzbuđenja u taktičkom kaosu, ali i zbog tehničke inferiornosti, počeli gubiti tlo pod nogama. Nije dovoljno htjeti. Hrvatska je pokazala da je ozbiljna momčad. U klasi, ali što je još važnije u ovakvim situacijama, u pristupu. U nogama i glavama. Kosovarska iluzija trajala je manje od pola sata. Jer, podivljao je – Mandžukić. Kao dijamantska igla (konačno!) kockastih i poslao poruku svom treneru Allegriju… Da je živ i zdrav s dinamitom u kopačkama. Kramarić je poput kobre vrebao iz drugog plana, osvajao prazan prostor, Hrvatske je s lakoćom crtala akcije prema naprijed. U tom razdoblju Kosovarima nije preostalo drugo nego čekati u dvostrukom bloku i moliti se!

Hrvatska reprezentacija opet je, bez obzira na skromnost suparnika, postala tvornica radosti i veselja. Ponosa! Užitak je bio gledati s kojom lakoćom Kramarić i Perišić osvajaju prostor, kako Mandžukić zabija golove. Lako su osvojeni planirani bodovi, a najveća dobit utakmice su Mandžukićevi golovi. Više ga Čačić ne mora hvaliti da je svoje mjesto u momčadi zaslužio zbog toga što dobro igra fazu obrane….

I Matej Mitrović je dobio prigodu u nastavku utakmice u Skandru. Rijekin stoper pozvan je naknadno, zaslužio je to igrama u 11 prvenstvenih kola HNL-a, i njemu će to biti noć za pamćenje. Postigao je pogodak osjetivši trenutak kada treba vrebati prekid i zakucati loptu u suparničku mrežu. Na zadovoljstvo trenera Matjaža Keka. Uživali su Riječani i u Kramarićevoj igri.

Hrvatska je pokazala da je momčad, bez obzira na to tko bio na terenu. Neobjašnjivo je zbog toga bilo kukanje zbog izostanka Modrića i Rakitića. Jer, igrali smo, svaka čast Kosovarima i njihovom velikom srcu, protiv jedanaest igrača koji još moraju postati momčad.