Hrvatska nogometna reprezentacija trebala bi biti svetinja, njene utakmice festival radosti i veselja, a nikako nečiji bankomat. Bez obzira na to koliko zelene novčanice bile bitne za egzistenciju, za svakodnevni život brojnih kockasih selekcija. Neobjašnjiva je, stoga, odluka HNS-a da 27. svibnja Čačićeva reprezenacija igra u Los Angelesu prijateljsku utakmicu s Meksikom. Prostituiranje hrvatskog nogometa zbog »šake dolara« iz jednostavnog razloga što se na taj dan igra posljednja, a možda odlučujuća utamica HNL-a, Dinamo – Rijeka u Maksimiru. A četiri dana kasnije u Varaždinu na programu je vjerojatno repriza te utakmice, finale Kupa Hrvatske. S obzirom na to da je Dinamo ubacio pola tuceta (6:0) u mreži splitskih »škverana«, a Rijeka u prvom susretu drugog polufinalnog para dobila Osijek 3:1. Dvaput Dinamo – Rijeka u četiri dana za dvije krune. Za Rabuzinovo sunce nakon dodjele naslova prvaka Hrvatske.

Nema tog novca zbog kojega bi se omalovažila »naša liga« (HNL), koja je stigla do 25. izdanja i proizvodi igrače za reprezentaciju. Naši su Modrići, Badelji, Mandžukići, Kalinići, ali i Pjace i Rogi… Djeca iz domaćeg prvenstva, ma koliko ga netko nazivao močvarom. To je druga priča. Klubovi žive od prodaje onih koji su postali ili će tek izboriti dres reprezentacije (Mitrović, Lovre Kalinić, Bradarić, Ćorić, Mišić…). Zar je moguće da na dan najvažnije utakmice nikad neizvjesnijeg i zanimljivijeg prvestva, Hrvatska igra negdje u Los Angelesu. Ali i u vremenu kada igraju Talijani, Turci, Španjolci (finala Kupa). Zbogom pameti! Zar ne bi nacionalno prvenstvo trebalo biti natjecanje zbog kojega se živi? Čudite se što nema gledatelja, bez obzira na probleme infrastrukture, da i najbolji suci postaju »kratkovidni« zbog »višeg interesa«. Dinamova oltara. Pod kapom HNS-a su, nažalost, natjecanje (izbrisana je Udruga klubova) i suci pod nazivom Komisija za suce Izvršnog odbora. Šukerove vlade. Reprezentacija ne smije postati cirkus koji će lutati svijetom…

Premijer Andrej Plenković primio je delegaciju HNS-a na čelu s predsjednikom Davorom Šukerom. Zanimao se kod Ante Kulušića je li bio kazeni udarac za Dinamo. Odgovorio mu je pošteno, a što bi drugo, pa smije se cijela Hrvatska. Ali na dnevnom redu se nije našla »Šukerova ostavka«, odnosno odlazak sa scene cijelog Izvršnog odbora HNS-a, kako traži MOST i cijela Dalmacija. Poglavito Split, gdje je ulog izbor HDZ-ova gradonačelnika. Neka bude barem neke koristi od komaraca. Šuker i društvo su u goste Plenkoviću došli u strahu od nereda na utakmici Hrvatska – Ukrajina, 24. ožujka. Bit će to prva Čačićeva utakmica s gledateljima od njegova ustoličenja. Usput, još nisu pronašli splitske umjetnike koji su nacrtali kukasti križ 12. lipnja 2015. godine…

Koliko može trajati Šuker, bez obzira na to što neki tvrdi da Plenković ne ruši čovjeka koji je zaštitni znak svih Hrvata, čiji je dres predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović darovala papi Bergogliju. Inače, Argentincu. Ali Andro Krstulović Opara, bivši savjetnik predsjednice RH, a budući gradonačelnik Splita, tvrdi: »Janica Kostelić me uvjerila da će rješenja ići u smjeru uvođenja reda u HNS-a pa bi Šukeru, Vrbanoviću i Mamiću bilo najbolje da sami daju ostavke…«

Palac dolje akualne politike prema Šukerovim golovima na utakmicama u kojima je sudac Zdravko Mamić… Bili su odani članovi, ali postali su preveliki politički teret. Prokletstvo sporta u zagrljaju politike. Hrvatski specijalitet. Nekada su svi zajedno išli na mise, slavili partijske pobjede, kasnije su novinari morali izlaziti iz predsjedničkih odaja, s primanja, kada bi na red došli Šuker i njegovi ljudi. Nisu se promijenili preko noći, bili su loši i prije, ali dobri serviseri…