Bazeni Kantrida više ne žive na kredit. Isplaćeni su i ponos riječke sportske arhitekture. Vlasništvo djece! Radost vodenih sportova i života. Amerikanci se nisu mogli načuditi tolikoj ljepoti. Bazenima u Kvarnerskom zaljevu!

Papir sve trpi, ali upravo je na ovom prostoru predloženo da se olimpijski bazeni na Kantridi dobiju imena riječkih i svjetskih vaterpolskih velikana, Ivice Joba Kurtinija i Zdravka Ćire Kovačića.Jobo je bio imao dinamit u rukama, lopte su bile rakete, Ćiro je bio hobotnica ispred mreže, najbolji vratar svijeta. Ideja je pala na plodno Slobodino tlo, pismeni prijedlog je ušao u proceduru, Grad blagoslovio. Jobo i Ćiro zauvijek će biti na olimpijskim »kadama« o kojima su u mladosti sanjali.

Predrag Sloboda nije osvajao medalje poput Ćire i Joba, nije bio olimpijski pobjednik poput Zorana Roja i Samira Baraća… Ali ući će u povijest hrvatskog i riječkog vaterpola kao – pobjednik. U Londonu je prije četiri godine (zlato), kao i sada u Rio de Janeiru (srebro), bio predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza. U nedjelju je skupština HVS-a.

U Primorju je zaključio misiju. Šest godina, dva naslova prvaka Hrvatske, na koja se čekalo više od sedamdeset godina. Od Jobe i Ćire (1938). Deset trofeja. Ako se računaju i porazi u finalu Europske lige! Slobodu su iz Primorja ispratili s »crvenim tepihom«. Nema to veze s titulom doživotnog počasnog predsjednika. Nakon duga Tita – Sloboda! Zapakirao je Predrag svoju ostavku u celofan sukoba interesa, predsjednika Nacionalnog vijeća za sport (što je to ?) i HVS-a. Ostaje u klubu kao »kreditna kartica« – jamac.

Primorje 08, brojka u imenu govori sve, živjet će i dalje. Ide novim putem svoje mladosti. Onim starim, Roja i Radonića, prije ukazivanja Slobode. Na jučerašnjem predstavljanju u Champagne Pommery Baru, ne u onom londonskom, nego na Korzu, nedostajali su gazdama lokala nekada stalni gosti, Sandro Sukno i Paolo Obradović… Prije četiri godine Sloboda je poslije Igara u Londonu predstavio – Sukna, a Obradović je već bio tu. Druga vremena. Radu, Buljubašić, Vukićević i Jelovina, kičma su ovog Primorja mladog trenera Igora Pezelja. Kojega treba pustiti raditi, a bit će više znoja nego vode u Ćirinom i Jobinom bazenu.

Predsjednik Zoran Jukica uzjahao je valove nemirna mora. Nakon što se dugo tražio Slobodin nasljednik. Hrabro od Jukice. Za očekivati je da će to biti »kolektivno rukovođenje«, kod Velimira u Zalukima. Mnogi su jučer bili na predstavljanju i vjerojatno prihvatili obvezu! Prijateljstvo je jače od problema.

 U Kvarneru je ostavku podnio Duško Miočić (sukob interesa s novim poslom…), kažu da projekt ide dalje. Kažu… Treba pitati Roberta Škifića! Situacija je dosta konfuzna, igrači i trener Mance zabrinuti. Bilo bi šteta da se kotač vrati sedam godina unazad, na 16. srpnja 2009. kada je eutanaziran jedan od simbola riječkog sporta pod teretom duga od sedam milijuna kuna. Novi Kvarner 2010. je do sada bio zdrav, bojim se da je počeo gladovati… Hraniti se obećanjima.

Nitko neće u predsjednike! Bolje otići u zatvor. Izaći ćete, a iz sporta put vodi u zatvor ili propast. U džungli nedefiniranoh zakona o sportu. Usput ćete izgubiti sve prijatelje. Bježe jer stalno tražite novac… Tvrdi bivši saborski zastupnik Luka Denona, 15 godina predsjednik rukomatešica Zameta, koji nema kome predati štafetu. Nema rješenja ni gradonačelnik Vojko Obersnel… Rukomatešice su pod vodstvom Adrijane Prosenjak dvije sezone činile čuda, borile se za naslov s Podravkom, dvaput igrale finalni turnir Kupa Hrvatske, a sada su bez predsjednika i bez novaca…

Primorje će preživjeti, spasite košarkaše Kvarnera i rukometašice Zameta.

Bojim se da je to vapaj u pustinji, u ovom gradu nitko nema razumijevanja za sport. Za svoj Grad. Svi bi samo uzimali, trpali u džep. Držali predavanja o značaju sporta u odgoju mladih. Bazeni Kantrida i dvorana na Zametu odgajaju na tisuće djece. Osim prvih sastava vaterpolista, košarkaša i rukometašica…

Predsjednik? Ne, hvala!