U Splitu još traže tko je u lipnju prošle godine nacrtao svastiku uoči susreta s Italijom, Poljud je ionako »suspendiran«, pa je Davor Šuker odveo reprezentaciju u svoje dvorište – Osijek!  Pošteno, reprezentacija svih Hrvata (bez obzira na vjerska i politička opredjeljenja…) mora igrati tamo gdje će se osjećati ugodno. Imati podršku iz gledališta. Nikada, naime, neću prihvatiti bojkot reprezentacije, bez obzira na to tko je predsjednik HNS-a (Šuker), padre-padrone hrvatskog nogometa (Z. Mamić) i izbornik (Čačić). Omraženi trijumvirat u velikom dijelu hrvatskog puka.

Plamen vatre reprezentacije jedina je svetinja u ovim vremenima na našim prostorima gdje će uskoro novine u nagradnim igrama dijeliti gas maske zaštite od tolike količine političkog smrada. Navodno je u Osijek svoj dolazak najavila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao i premijer Tihomir Orešković. Na Šukerovu radost i veselje. Predsjednica je, naime, veoma bliska nogometu. Mamićima. Iako je Splićanima prije izbora rekla da se problem hrvatskog nogometa može brzo riješiti samo ako to Vlada želi… Ona prošla, naravno.

Reprezentacija je  jedna jedina zastava. Ante Čačić je naslijedio giljotiniranog Niku Kovača, koji se vratio svojim »njemačkim genima« (Eintracht). Kovača su »prodali« igrači u Bakuu i Oslu i tako razbili okove discipline, života u koncentracijskom logoru… Čačiću nitko previše ne vjeruje. »Politički je igrač«. Zna se koga. Dobio je Bugarsku i Maltu (i Rusiju u prijateljskom ogledu), odveo vatrene u Francusku zahvaljujući pobjedi Italije nad Norveškom. Od Miroslava Blaževića (Engleska 1996.) do Ante Čačića, osam izbornika, a Igor Štimac je jedini koji nije dobio priliku voditi Hrvatsku na velikom natjecanju. Nakon njegove smjene prije baraža s Islandom, Hrvatsku je u Brazil vodio Niko Kovač.

Euforični smo kao i uvijek. Uvjereni da ova generacija može nadmašiti onu Ćirinu i Bobanovu… Bilo je tako i prije Svjetskog prvenstva u Brazilu. A znamo kako je završilo. Nakon prvog poraza (Brazil), izveli smo topničku paljbu na suce (u tome nam nema ravna…), poslije pobjede nad Kamerunom (4:0) bili smo najbolji na svijetu, a nakon opetovane lekcije od Meksika (kao i na Mundijalu u Japanu), na križ odgovornosti razapeli smo izbornika Kovača. Klasična hrvatska priča.  Nogomet je jamačno najbolji hrvatski proizvod. Pola reprezentacije igra u Španjolskoj, druga polovina u Italiji. Najslabija je karika, zapravo, izbornik, bez obzira na godine  (63), iskustva mu ne nedostaje, ali…

Najavio je pokuse, igru u novom rasporedu (3-5-2), ili inačice s trojicom otraga, pozvao je samo 19 igrača, od čega tri vratara. Nikad manje za dvije utakmice. Nije pozvao zamjenu za ozlijeđenog Pjacu, a bilo bi prirodno da je to bio Tomasov, kao najbolji igrač HNL-a prošle godine po izboru igrača. Zaslužio je nastup u kockastom dresu. Čačić će kemijati u susretu s Izraelcima, a onda u Budimpešti kuhati – papreni gulaš svim svojim »obožavateljima«. Onima koji su uvjereni da je lutka o Mamićevu koncu…

Zaboravite, igra Hrvatska. Bez obzira na to što  prijateljske utakmice nisu neka poslastica, uglavnom bolje u najavi nego u izvještaju, u Osijeku bi moglo biti lijepih poteza. Jamče imena naših reprezentativaca. Manje od tri mjeseca je do početka Europskog prvenstva i premijernog hrvatskog nastupa u Parizu, bit će zanimljivo vidjeti što je to smislio izbornik Čačić.