Zagrizli ste udicu? Nije riječ o Ivanu Manceu, bivšem vrataru Rijeke i sadašnjem pomoćniku sportskog direktora, već o Marijanu, treneru košarkaša Kvarnera 2010. Drugi sport, košarka. Matjaž Kek je Marijanu trenerski uzor! Poglavito kada su u pitanju utakmice sa Splićanima. Tri godine, 13 utakmica, 4 stadiona (Kantrida, Poljud, Dugopolje, Rujevica), pet trenera (Krstičević, Tudor, Vukas, Vučević, Burić), više od tisuću dana Hajduk nikada nije uspio svladati Kekovu Rijeku.

Marijan Mance je u srijedu uzeo mjeru košarkašima Splita, Kvarner je kolo prije kraja Lige za prvaka osigurao doigravanje, četvrto mjesto. Ako u subotu (19 sati) na Zametu svlada Cibonu, krenut će s treće pozicije protiv – Cibone (polufinale na dvije pobjede).

Košarka se vratila kući. U Rijeci je sve počelo prije 80 godina… Mance je zagrlio snove svojih »šefova«. Predsjednika Duška Miočića za kojim se traga, izgubio se u slavlju negdje u svojoj Dalmaciji, pa Roberta Škifića i direktora Marka Šamanića  koji nije mogao dobiti ljepši rođendanski dar. Naravno i tajnice Martine, kao i ostalih suradnika.

Mance je najbitnija karika u lancu. Trener, gazda na parketu, na treningu i utakmicama. U prekrasnoj riječkoj košarkaškoj priči koja graniči s nemogućim (Split dobiva 4.400.000 kuna od Grada Splita, deset puta više od Kvarnera!), najvažniji su oni koji trpaju loptu u koš, skaču i manijakalno igraju obranu (nekada su govorili – krvavih koljena), – igrači! Kolektiv! Svako je ugradio svoj dio u povijesnu pobjedu.

I Špralja, istovario je šleper vreća, i dobri stari (možda je stariji od trenera…) košarkaški vuk Štemberger, kojega su tukli kao da je mulac… Junak nije bio riječki biser sa »slovenskom adresom« (Olimpija), još prije tri godine igrač Splita Paolo Marinelli, nego »Kirac« Mauro Veljačić! Hladnokrvno je ubacio lopte kroz mrežicu, nakon što je predsjednik Miočić skoro dobio infarkt u dramatičnoj završnici. Let Subotićeve lopte za tricu, kaže, bio je dug kao vječnost. Kada je na semaforu stajalo 71:71. Veljačić je preuzeo odgovornost. Inače najkonstantniji igrač. Po skokovima i asistencijama. »Divlji i prgav, ali fenomenalan karakter«, kazat će Mance. I Zadrane je uništio na Zametu.

Bogata europska Cedevita je privatnim kapitalom (Tedeschi), nekad slavna Cibona koja izlazi iz financijske krize predstečajnom nagodbom, pa Zadar, grad koji živi košarku, ali protiv Zagreba nisu htjeli igrati dok im ne sjednu plaće… I Kvarner 2010. Riječani u kvartetu iz snova, po prvi put, a za riječku košarku uspjeh nakon 14 godina. Zagreb slavnih političara (Karamarka) i lobista (Petrovića), predsjednika Hanžekovića, kupio je »pola hrvatske«, pojačao se, ali nasukao se na – Kvarner. Utoliko je uspjeh Mancea i igrača vrijedniji.

Mance i Veljačić igrali su zajedno u Crikvenici. Mance mu je bio i trener u istom klubu. Zna koga vodi, kako i kada od igrača izvući maksimum. Kvarner je u ovoj priči Simeoneov Atletico Madrid. Po disciplini i zalaganju igrača. Jedini način da se dobiju kvalitetniji i bogatiji suparnici. Igra je nešto drugo. U košarci je i »catenaccio« atraktivan… Marijan Mance je u Crikvenici zaključio igračku (bio je prvak s Cibonom i ljubljanskom Olimpijom) i počeo trenersku karijeru. Vrativši se prošle sezone na mjesto zločina, novom Kvarneru. Trener je juniorske reprezentacije Hrvatske!

Uzeo je skalp »splitskim žutima«, pet sekundi dijelilo je Riječane od senzacije u Dreženovu domu, pobjede nad Cibonom. Bacili su je… Sudbina. Kvarner kao u doba Nikole Plećaša (1976. – osmo mjesto i finale Kupa s Jugoplastikom), u društvu velikih. Cibone (dvije europske krune (Atena i Budimpešta), a bolji od Splićana, s tri kontinentalna naslova (München, Zaragoza i Pariz).