Tihana Tomičić

Početak kraja slave antivakserskog idola

Tihana Tomičić

Novak Đoković/Foto Reuters

Novak Đoković/Foto Reuters

Ostat će popularan još na antivakserskim društvenim platformama, i ako nastavi sa svojom retorikom, uskoro postati redikul kojeg će mainstream zaobilaziti

placeholder


Dosad je svijet bio podijeljen na provaksere i antivaksere, a otprije nekoliko dana na protivnike i pobornike srbijanskog tenisača Novaka Đokovića. Čovjek je postao simbolom te podjele, a danas će se održati ždrijeb za Australian Open, i u tome trenutku će se vjerojatno konačno i znati hoće li popularni Nole, po novome Novax, koji je prvi nositelj na turniru, ostati u Australiji ili ne.


Realno, Australija bi bila posve neozbiljna država kad bi Đokovića nakon svega ostavila na svom tlu i dopustila njegovo sudjelovanje na ovom turniru. Od prvog trenutka osporavanja njegove ulazne vize u Australiju ovo prestaje biti sportski, i odmah postaje politički, pa i društveni problem. Prije svega, Australija je država koja je imala neke od najstrožih epidemioloških mjera. Taj lockdown bio je beskrajan i namučio je građane koji su doslovno podnijeli osobnu žrtvu da bi se napravio zid prema pandemiji i ulasku virusa. Iako je u međuvremenu australski sud stao na stranu Đokovića, jasno je, međutim, da njihova izvršna vlast, odnosno ministar imigracije Alex Hawk, iz razloga obrane svoje državne politike ne može učiniti drugo nego do kraja inzistirati na tome da se Đokoviću uskrati viza. On je, naime, učinio sve suprotno od onoga kako ta država u pandemiji funkcionira i, što je još važnije, od onoga kako su se sami Australci morali ponašati u ovoj zdravstvenoj krizi.


Jučer je objavljeno kako je istraga protiv Đokovića još proširena i kako se razmatra i Đokovićevo kršenje izolacije u Srbiji, potom netočne informacije o putovanjima koje je dao policajcima po dolasku u Australiju te nepoklapanje datuma testiranja na COVID-19. Najveća kazna za davanje lažnih dokaza prema australskom zakonu o kaznenim djelima je kazna zatvora od pet godina. U tom kontekstu, za Đokovića bi deportacija mogla biti – dobra vijest. U medijsko-političkoj eskalaciji ovog slučaja, to je kako se sada čini najmanje što mu se može dogoditi, a da sad već ostaje bez podrške i kući pokazuju i izjave srbijanske premijerke Ane Brnabić koja ga više ne brani bespogovorno, već se ograđuje i kaže kako »ne zna kad je u prosincu dobio rezultate testa i kad je imao informaciju da je pozitivan«. Đokoviću u prilog ne idu ni izjave novinara »L’Equipea«, koji je s njim sredinom prosinca radio intervju, na koji je ovaj tenisač došao mada je znao da je na testu pozitivan na koronavirus. Novinar je naglasio da je imao instrukcije da Novaku ne postavlja pitanja o cijepljenju i planovima o Australian Openu. Upravo ova izjava mogla bi biti ključna da se problemi za Đokovića do kraja multipliciraju, jer ona može biti dokaz njegove namjere da u Australiju i krene s falsificiranim dokumentima, ili nejasnim objašnjenjima. Rječju, klasičnim balkanskim muljanjem i nepoštovanjem zakona zemlje domaćina.




Uostalom, Đoković je od početka bio vrlo jasno na strani antivakserskog pokreta, mada nikada u svojim izjavama to nije izričito potvrdio. Otkako se pojavila pandemija, od njega nije bilo moguće čuti decidirani stav, a između redaka bilo je jasno da se radi o osobi koja ne vjeruje u cjepivo i ne vjeruje u znanost. Upravo to vrdanje i muljanje pokazalo se kao njegov modus operandi i pri ulasku u Australiju. Ali Australija nije Srbija niti neka banana-država, i tu nema jednakijih na koje se zakon neće primjenjivati.


To što je Novak Đoković prvi tenisač svijeta, tim gore po njega. Upravo on, i takvi istaknuti pojedinci iz svijeta sporta, politike ili estrade, i moraju biti uzori, upravo oni trebaju biti objekti takvih »pokaznih vježbi« država. I da ga nije ponijela slava, i mladi Nole je to trebao znati. A nakon što se pokazalo da se, nakon pozitivnog testa na COVID-19 u prosincu, ponašao kao da koronu nema, šireći zarazu, postaje jasno da je to početak kraja njegove slave. Ostat će popularan još na antivakserskim društvenim platformama, i ako nastavi sa svojom retorikom, uskoro postati redikul kojeg će mainstream zaobilaziti. Čak i u Srbiji.


S punim pravom. Jer, zakoni trebaju vrijediti za sve isto. I tu nema popuštanja, jer svijet je ujedinjen u borbi za zdravlje.