Da je sustav bolje uređen, i ovakvih slučajeva zacijelo bi bilo manje. No, evo pravda i ljudskost na kraju uvijek pobijede karmu loših namjera
Konačno velika pobjeda ljudskosti, a možda i pravde. Bez obzira na to koliko dilema oko posvajanja djece iz Konga svatko od nas ponaosob imao – u pravnom smislu, naravno – ipak je velika pobjeda za hrvatske građane, a i hrvatsku državu, u vijesti da se osam hrvatskih državljana na kraju iz noćne more u Africi vraća slobodno, i to sa svojom posvojenom djecom, koja su uostalom već hrvatski državljani.
Drama je trajala više od šest mjeseci, i dnevno smo pratili razvoj događaja oko Hrvata privedenih u srcu Afrike. Bilo je tu dnevne politike, s obzirom na to da je dio njih vezan uz Možemo!, bilo je tu sumnji i u hrvatski pravni sustav s obzirom na to da su svi na istom sudu u matičnoj državi dobivali potvrdu za državljanstvo svoje posvojene djece, bilo je tu i diplomacije koja je tiho na terenu rješavala ovu stvar za svoje državljane – svega je bilo. Ali ako je jedna stvar ukazivala na to da ti ljudi imaju pravo i na djecu, i na slobodu, jest činjenica da se u priči u zadnjem činu pojavio pomahnitali bivši zastupnik Ivan Pernar, koji se svim sredstvima borio da ti ljudi dožive daljnju kalvariju i ostanak u tim mračnim zatvorima neke beskrajno udaljene države na kraju svijeta. Čim se on pojavio protiv njih, znali smo da su oni ispravni i da zaslužuju slobodu. Bivši zastupnik Živog zida, koji je nekad predstavljao ovršene i osiromašene građane u borbi protiv velikih sistema i banaka, danas je postao marioneta nazadne, tragične desnice koja često, pa i ovoga puta, funkcionira samo kao alat za produbljavanje ljudske patnje. Tako je s krajnjom desnicom u povijesti uvijek i bilo, njihova je agenda zlo, a Bujanec, Pernar i ostali koji su stali iza te ideje da na svaki način treba onemogućiti da se u državu vrate građani koji posvajaju djecu u Africi, usred te Afrike jučer su doživjeli veliki poraz.
Može sad hrvatska država mijenjati zakone, može preispitivati rad hrvatskih sudova u postupku do samog slučaja u Kongu-Zambiji, može se raditi revizija svih postupaka, ali ništa od toga neće poništiti činjenicu da su rigidne političke snage u Hrvatskoj jučerašnjom presudom – izgubile.
Nitko od nas nije bio bez dilema u tom slučaju. Tu su moralne dvojbe oko pitanja nisu li ta djeca i sama samo žrtve traffickinga, tu su pravne dileme o tome kojim putovima se dolazilo do djece i njihova hrvatskog državljanstva, tu su novinarske profesionalne dileme oko toga kako pristupiti pisanju o ljudima koji su sigurno imali samo dobru namjeru da pomognu djeci, a i sebi na tužnom putu k roditeljstvu, a onda su zapeli u koridorima pravne nesigurnosti, ali ono što je dio rigidne desnice i njihovih medija radio zadnjih šest mjeseci, ne bi se nikad trebalo ponoviti. Proskribiranje, javno linčovanje, to je ono čime su se bavili Pernar i ekipa koja je stala iza njegova anagažmana u tom slučaju.
Vlada se u tom slučaju ponijela krajnje korektno, braneći prava hrvatskih državljana i pružajući im svu pomoć, a porukom o tome da sada, po povratku u Hrvatsku, »njihovu djecu treba što brže integrirati u društvo«, također su dokazali da ova vlast, iako pripada desnom centru, i sama bitno radi na promjeni društva. To jednostavno nije HDZ kakav je nekad bio, već uprava koja funkcionira kao servis za građane, pa i one koji se nađu u ovako bezizglednoj situaciji kao što je bila osmorka koja je proživljavala ovu noćnu moru.
Sada je na »institucijama« da maksimalno precizno urede buduće slične procedure. Ako oporba misli da je i s novom dodatnom zakonskom regulacijom i jačanjem instituta posvajanja djece iz trećih zemalja još sustav nedovoljno uređen, i da i dalje ima rupa s obzirom na to da se nove obaveze dokazivanja legalizacije posvajanja prebacuju isključivo na posvajatelje, a opet nedovoljno na državu, pa i to vlast treba osluhnuti i prijedlog još popraviti.
Jer, kao niti u ijednoj drugoj pravnoj stvari, dilema više ne smije biti. Barem ne dok sustav posvajanja i udomljavanja djece u samoj Hrvatskoj nije izmijenjen, liberaliziran i ubrzan. A upravo je ta falinga glavni razlog zašto potencijalni roditelji posežu za ovom potragom za djecom van same Hrvatske.
Da je sustav bolje uređen, i ovakvih slučajeva zacijelo bi bilo manje. No, evo pravda i ljudskost na kraju uvijek pobijede karmu loših namjera.
Uvodnik
Pobjeda ljudskosti
Tihana Tomičić
02. lipanj 2023 16:53
Foto Emica Elvedji/PIXSELL
Da je sustav bolje uređen, i ovakvih slučajeva zacijelo bi bilo manje. No, evo pravda i ljudskost na kraju uvijek pobijede karmu loših namjera
Konačno velika pobjeda ljudskosti, a možda i pravde. Bez obzira na to koliko dilema oko posvajanja djece iz Konga svatko od nas ponaosob imao – u pravnom smislu, naravno – ipak je velika pobjeda za hrvatske građane, a i hrvatsku državu, u vijesti da se osam hrvatskih državljana na kraju iz noćne more u Africi vraća slobodno, i to sa svojom posvojenom djecom, koja su uostalom već hrvatski državljani.
Drama je trajala više od šest mjeseci, i dnevno smo pratili razvoj događaja oko Hrvata privedenih u srcu Afrike. Bilo je tu dnevne politike, s obzirom na to da je dio njih vezan uz Možemo!, bilo je tu sumnji i u hrvatski pravni sustav s obzirom na to da su svi na istom sudu u matičnoj državi dobivali potvrdu za državljanstvo svoje posvojene djece, bilo je tu i diplomacije koja je tiho na terenu rješavala ovu stvar za svoje državljane – svega je bilo. Ali ako je jedna stvar ukazivala na to da ti ljudi imaju pravo i na djecu, i na slobodu, jest činjenica da se u priči u zadnjem činu pojavio pomahnitali bivši zastupnik Ivan Pernar, koji se svim sredstvima borio da ti ljudi dožive daljnju kalvariju i ostanak u tim mračnim zatvorima neke beskrajno udaljene države na kraju svijeta. Čim se on pojavio protiv njih, znali smo da su oni ispravni i da zaslužuju slobodu. Bivši zastupnik Živog zida, koji je nekad predstavljao ovršene i osiromašene građane u borbi protiv velikih sistema i banaka, danas je postao marioneta nazadne, tragične desnice koja često, pa i ovoga puta, funkcionira samo kao alat za produbljavanje ljudske patnje. Tako je s krajnjom desnicom u povijesti uvijek i bilo, njihova je agenda zlo, a Bujanec, Pernar i ostali koji su stali iza te ideje da na svaki način treba onemogućiti da se u državu vrate građani koji posvajaju djecu u Africi, usred te Afrike jučer su doživjeli veliki poraz.
Može sad hrvatska država mijenjati zakone, može preispitivati rad hrvatskih sudova u postupku do samog slučaja u Kongu-Zambiji, može se raditi revizija svih postupaka, ali ništa od toga neće poništiti činjenicu da su rigidne političke snage u Hrvatskoj jučerašnjom presudom – izgubile.
Nitko od nas nije bio bez dilema u tom slučaju. Tu su moralne dvojbe oko pitanja nisu li ta djeca i sama samo žrtve traffickinga, tu su pravne dileme o tome kojim putovima se dolazilo do djece i njihova hrvatskog državljanstva, tu su novinarske profesionalne dileme oko toga kako pristupiti pisanju o ljudima koji su sigurno imali samo dobru namjeru da pomognu djeci, a i sebi na tužnom putu k roditeljstvu, a onda su zapeli u koridorima pravne nesigurnosti, ali ono što je dio rigidne desnice i njihovih medija radio zadnjih šest mjeseci, ne bi se nikad trebalo ponoviti. Proskribiranje, javno linčovanje, to je ono čime su se bavili Pernar i ekipa koja je stala iza njegova anagažmana u tom slučaju.
Vlada se u tom slučaju ponijela krajnje korektno, braneći prava hrvatskih državljana i pružajući im svu pomoć, a porukom o tome da sada, po povratku u Hrvatsku, »njihovu djecu treba što brže integrirati u društvo«, također su dokazali da ova vlast, iako pripada desnom centru, i sama bitno radi na promjeni društva. To jednostavno nije HDZ kakav je nekad bio, već uprava koja funkcionira kao servis za građane, pa i one koji se nađu u ovako bezizglednoj situaciji kao što je bila osmorka koja je proživljavala ovu noćnu moru.
Sada je na »institucijama« da maksimalno precizno urede buduće slične procedure. Ako oporba misli da je i s novom dodatnom zakonskom regulacijom i jačanjem instituta posvajanja djece iz trećih zemalja još sustav nedovoljno uređen, i da i dalje ima rupa s obzirom na to da se nove obaveze dokazivanja legalizacije posvajanja prebacuju isključivo na posvajatelje, a opet nedovoljno na državu, pa i to vlast treba osluhnuti i prijedlog još popraviti.
Jer, kao niti u ijednoj drugoj pravnoj stvari, dilema više ne smije biti. Barem ne dok sustav posvajanja i udomljavanja djece u samoj Hrvatskoj nije izmijenjen, liberaliziran i ubrzan. A upravo je ta falinga glavni razlog zašto potencijalni roditelji posežu za ovom potragom za djecom van same Hrvatske.
Da je sustav bolje uređen, i ovakvih slučajeva zacijelo bi bilo manje. No, evo pravda i ljudskost na kraju uvijek pobijede karmu loših namjera.