Do pet ujutro trajala je saborska rasprava o oporbenom zahtjevu za raspuštanje Sabora i raspisivanje parlamentarnih izbora. Iako na prvi pogled to možda izgleda dramatično, ništa takvog se nije dogodilo u saborskim klupama. Osim već uobičajene količine međusobnih uvreda koje postaju već uobičajeni folklor saborskih sjednica što smo bliže izlasku na izbore. Ali oporba ide dalje i nastavlja s napadima na vladajuću stranku. Međutim, ona mora jako paziti da se njihova ofenziva s vremenom ne ispuše. Ako će izbori zaista biti krajem kolovoza ili početkom rujna, bit će im naprosto nemoguće držati ovakav intenzitet napada na HDZ još cijelih šest mjeseci. Od kojih su dva, srpanj i kolovoz, tijekom kojih politika malo koga uopće i zanima. Usto, napadi na HDZ postat će toliko svakodnevna stvar da će polako početi jenjati njihov prijem kod birača. Rasprava koja je trajala do pet sati ujutro u četvrtak također ima ograničeni učinak. Riječ je samo o jednoj od varijanti onoga što oporba radi godinama. A to je da stalnim raspravama o nepovjerenju nekom ministru ili traženjem raspuštanja Sabora i raspisivanja izbora kao što je bio slučaj ovog tjedna, stalno podsjećaju birače na HDZ-ove slabe točke. Ali i to ima svoj vijek trajanja i pitanje je kakav je realan učinak svega toga.

Drugi je problem oporbe to što opet, čini se, rade istu ili sličnu grešku kao i na gotovo svim izborima. Oni se svojim napadima na HDZ i vrijeđanjem te stranke opet obraćaju samo i isključivo svojim biračima. Za njih rade šou. Čelnici oporbenih stranaka u svojim nastupima kao da ciljaju samo one građane koji će ionako, i bez cijele te parade, glasati za SDP ili Možemo! ili IDS. Ili čak – nevjerojatno, ali nekim čudom ipak istinito – i za neku od oporbenih stranaka patuljčica čija je politička snaga obrnuto proporcionalna količini decibela koje na pozornici mogu proizvesti njihovi čelnici. Ali uglavnom to su sigurni glasovi. Toliko sigurni da se za njih gotovo i ne vrijedi boriti. Te birače treba samo povremeno podsjećati da bi ipak bilo okej da na izbore uopće izađu. A ne da te nedjelje odu na neki vikend u inozemstvo ili na izlet izvan mjesta prebivališta.

Oporba, ako želi pobijediti, mora na birališta dovući ljude koji ne znaju kako će glasovati. Koji čak mogu zaokružiti i HDZ i SDP. Naravno, takvih nema puno, ali u tako tijesnoj izbornoj utrci kao što će biti ova, oni bi se mogli pokazati odlučujućim. Dakle, poanta je da ih se privuče, a ne da ih se otjera od sebe. A urlanjem u mikrofon da je Franjo Tuđman bio mafijaški šef, govorenje da je Zakon o hrvatskom jeziku, ma kakav on zaista bio, kretenski ili najave revizije Vatikanskih ugovora – sve to taj dio birača, ma koliko malen on bio, gura od oporbe. A intenzitet napada, uvrede koje se mogu čuti, svjetonazorski radikalizam, sve to ni na koji način ne pridonosi privlačenju umjerenih neodlučnih birača.

I naravno, još nešto, ono što ponavljamo već mjesecima. Nikome nije do kraja jasno zbog čega Možemo! ne pristaje na predizbornu koaliciju. Nakon skupa koji je održan na Markovu trgu prošle subote, Peđa Grbin ponovio je svoj poziv. I ponovo dobio košaricu od Sandre Benčić. Da su na skupu objavili da idu zajedno, da su tu koaliciju nazvali recimo »Dosta je« ili nešto slično, da su u nju uzeli još IDS da im pokrije Istru, bila bi to velika prekretnica u predizbornoj situaciji. Ostale male stranke ne bi im uopće bile potrebne. Mogli bi ih bez problema pustiti niz vodu, čime bi se izbjeglo neizbježno cjenkanje i trgovanje sa zločestim malim strančicama koje žele na najbolji način monetarizirati u formi saborskih mandata svojih 0,4 posto glasova. Ali od toga nema i neće biti ništa. Ovo natezanje oko načina izlaska na izbore, sve te točkaste koalicije, sve te kalkulacije, također bi im mogle naštetiti u izbornom smislu. Nema nikakvog istraživanja, ali bilo bi ipak logično zaključiti da su njihovi birači očekivali zajednički izlazak. Nisu ga dobili. Hoće li im neki birači to zamjeriti, vidjet će se u izbornim rezultatima. Ali da će izbori biti puno zanimljiviji nego što se još nedavno očekivalo, bit će. I neizvjesniji. Tko napravi manje pogrešaka u kampanji, taj će pobijediti.