Samo mjena stalna jest, čini se da je credo koji se odnosi na ovu Vladu. Kabinet Andreja Plenkovića već je doživio cijeli niz osvježenja, rekonstrukcija i pomlađivanja. Svaka od tih mjena bila je rezultat nekih od okolnosti, ali kao i uvijek, dok je premijer tu, tu je i Vlada.

Svi koji se u oporbi raduju novim izborima ili porazu HDZ-a, čini se da će morati pričekati, jer zasad nema ni izbora. A vjerojatno ni poraza, ako bi izbora i bilo.

Zadnja rošada odnosi se na Ministarstvo financija, odakle je Zdravko Marić otišao gentemanski, odabirući neki novi put, koji će kroz dogledno vrijeme vjerojatno završiti u nekom od velikih privatnih sustava, vjerojatno na vodećem mjestu nakon onih koji odlaze u zasluženu mirovinu. Ali Marić će dotad morati biti strpljiv, jer su upravljačke funkcije nespojive s dosadašnjim mjestom “čuvara državne kase”. Tako da ćemo nove vijesti čitati tek za godinu dana. A dotad će se i on, iako mlad čovjek, morati naviknuti na malo mirnije vode. Za koje već sad znamo da ih čeka sa suzom u oku.

Druga velika promjena, osim najave da će mladi profesor Marko Primorac uskočiti u sustav Ministarstva financija, jest imenovanje ministra prometa Olega Butkovića na mjesto potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, umjesto Marića. Zapravo je to win-win situacija za obojicu, i za premijera Plenkovića i za samog Butkovića. Premijer zna da je to ipak čast i slava za operativnog i marljivog Novljana, koji time širi i politički utjecaj. A s druge strane, premijer također zna da sada još više na svojoj strani ima i ljude koji su vezani uz Butkovića, a koji su po stažu već gotovo pa veterani u HDZ-u. Prvi ešalon barakaša već je odavno umirovljen po sili biologije i povijesti u najvećem broju, a Butković, iako po godinama mlad, sad već spada u kategoriju druge generacije “barakaša”.

To su utjecajni HDZ-ovci koji su već dugo tu i imaju široku mrežu u stranci, koju Plenković i nakon punih šest godina još gradi, ali u situaciji kad, kao Butković, preuzimaju sve odgovornije dužnosti, nemaju razloga razmišljati ni o kojem drugom poslu osim o jačanju Plenkovićeve politike, koja je i njihova. Pogotovo kad ministar prometa završi Pelješki most, a to je vrlo uskoro, do kraja ovog mjeseca, jasno je da će se još više moći posvetiti široj slici, a to je držanje pod kontrolom svih resora u gospodarstvu u širem smislu, od energetike, gospodarstva do samih finanacija. U dijelu tih resora Plenković sad ima nove, mlade ministre koji se tek u političkom smislu moraju iskaliti, i mjesto potpredsjednika Vlade za Butkovića je odgovor na pitanje kako premijer namjerava dalje voditi HDZ – a odgovor je, i iskustvom i istodobnim potpunim pomlađivanjem u dijelu resora.

I tu je, naravno, treća tema, a to je činjenica da je europsko tužiteljstvo preuzelo slučaj bivšeg ministra i potpredsjednika Vlade Tomislava Tolušića, koji danas sjedi u Remetincu i ima vremena razmišljati zašto se odao tako prozirnim pokušajima da sebi pogoduje europskim novcem. Naime, svatko onaj tko misli da Plenkovića takva situacija, da je jedan od njegovih bivših ministara sada arestiran, destabilizira, u krivu je. Prvo, Plenković je Tolušića naslijedio u Vladi, to nije njegov kadar. Drugo, još važnije, on ga je osobno razriješio u Vladi 2019. godine, baš zbog ovih sumnji. I na kraju, Tolušić je išao u unutarstranačkoj kampanji protiv njega s Mirom Kovačem i Milijanom Vasom Brkićem – i izgubio.

Dakle, za Plenkovića je dapače korisno i pozitivno kad putem “izgubi” kadrove poput Tolušića. On ih se i želi riješiti, jer to nisu ljudi koje je osobno doveo u Vladu i još su mu čak i radili o glavi.

Stoga je potpuno jasno zašto je za njega pomlađivanje Vlade kadrovima poput prof. Marka Primorca i logično, i korisno. On se balasta poput Tolušića ionako davno želio riješiti, dok s druge strane drži balans s jakim unutarstranačkim kadrovima poput Olega Butkovića, s kojim nastavlja raditi jer je riječ i o iskusnom čovjeku, ali i HDZ-ovcu s jakim političkim legitimitetom u samom članstvu.

Stoga oni koji sada prognoziraju nove izbore, vjerojatno baš i ne poznaju situaciju.