U koju god krizu upadne, Andrej Plenković se dočeka na noge. Pokazalo se da ima više od devet života u ovih deset godina. A sad bi mogao imati i barem tri ruke u Saboru više nego je imao prije zadnje krize, one s DP-ovim Josipom Dabrom. Od jučer, osim bivše SDP-ovke Boške Ban, uz njega je i gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec. Popili su kavu, i to je bilo dovoljno da premijer Plenković svoju većinu u Saboru poveća sa 76 na 78. Zurovec je na glasanju u Saboru po prvi put podržao prijedloge Vlade, i time udario pečat na tu suradnju. Sad se još očekuje i brza izmjena u redovima HSS-a, gdje umjesto Kreše Beljaka ulazi novi predsjednik stranke Darko Vuletić, i onda će taj broj doći na 79. Zašto je Beljak pristao na to da napusti čelo HSS-a i onda i Sabor, a što se očekuje ovih dana, to je čudo samo po sebi. Ali Beljaku to nije prvi put da diže ruke od nečega što već ima – tako je svojedobno odlučio i da više neće biti gradonačelnik Samobora, iako je mogao obnoviti mandat. Vjerojatno mu samo dosadi posao koji radi, pa ga odluči promijeniti. Ili se priprema za neko veleposlaničko mjesto – no ni toga neće biti bez dogovora s premijerom, pa dođe na isto. Sad kad je u paketu i Zurovec, novu željezničku liniju dobit će ionako i Sveta Nedelja i Samobor, pa eto win-win situacije za obojicu. U svakom slučaju, izgleda da je kava s Plenkovićem ulaznica u raj. Svi ti ljudi, kažu u HDZ-u, u vladajuću većinu i u podršku Vladi ulaze svojevoljno, niti ih snubi, niti nedajbože nagovara ili da im se uzvraća nekom opipljivom uslugom. Sve ide na dobrobit građana, a žetonizacija postaje opća pojava.

Ali ne treba zbog toga posebno osuđivati Plenkovića – pogledajmo samo koliko lokalnih izvršnih vlasti funkcionira temeljem takvih dogovora ili tzv. projektnih suradnji. Malo koji lokalni čelnik ima iza sebe većinu u lokalnom parlamentu, nema je u riječkom gradskom vijeću niti u primorsko-goranskoj skupštini, nema je praktički u većini gradova, općina i županija. Ali time se malo tko bavi, jer takve stvari prolaze najčešće mimo radara medija, a samim time i javnosti i birača. U Rijeci, gradonačelnicu Ivu Rinčić napustio je Most, a ona bi zamjenu mogla naći u regionalcima, IDS-u i PGS-u. To može biti osnov za neke buduće podrške u Saboru, ako Rinčić izađe 2028. i na parlamentarne izbore u nekom liberalno-centrističko-regionalističkom bloku.

U svakom slučaju, u politici samo mjena stalna jest, pa je tako i u Saboru. I pritom nisu svi ljudi koji odluče prijeći u većinu bizarni na razini Hrvoja Zekanovića – Dario Zurovec jest živopisan, Boška Ban jest bivša tvrda oporbenjakinja, a Vuletić iz HSS-a jest i novo lice, ali nisu to sasvim neozbiljni ljudi, imaju neke karijere i u politici i van nje. Više je neozbiljan DP-ov Josip Dabro, koji je očito na izlaznim vratima. Nije DORH-ova i policijska ocjena o tome da je on remetio javni red i mir kad je pjevao pogrešne pjesme jedini pravorijek koji se od DORH-a čeka – još se mora vidjeti u kojem će smjeru ići optužbe o falsificiranju jednog potpisa te o korištenju oružja kod maloljetnika, kad je svom sinu dao kalašnjikov da zajedno pucaju. To se očekuje upravo u onom roku koji je HSLS dao šefu koalicije Plenkoviću da sankcionira DP-ovca Dabru, dakle u narednih desetak dana.

Dotad, čini se da Plenković izlazi osnažen i iz ove krize. Kako je krenulo, do kraja mandata mogao bi imati i više od 80 ruku, ali to nije prvi put. U svakom mandatu je on na početku imao manje ruku nego na kraju. Taj tip njegove vlasti već se počeo nazivati »stabilokracijom«. Zato je za očekivati da mandat na kraju završi tako da DP ostane u savezu – bez Dabre, naravno – uz HSLS i HNS, dio manjinaca, ali i sve više nezavisnih ili manjih partnera. Nazvat će se to projektnim suradnjama – i tako će premijer kojeg se zadnjih godinu dana prozivalo zbog dodatne ideologizacije društva zbog Thompsona, na kraju završiti mandat kao lider vrlo široke, ideološki prilično neopterećene većine. I to je jedan od aduta kojeg će na kraju Plenković koristiti nasuprot lijevoj oporbi, koja tvrdi da ustašizira društvo i da je najradikalniji desni premijer u Hrvatskoj. Praktički, to je već demantirao.