Po tonu kojim se jučer obraćao javnosti i novinarima, vidjelo se da premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković cvate od sreće zbog rezultata zadnje ankete, po kojoj mu rejting uopće ne pada unatoč nizu afera, problemima s cjepivom, svađom s nekim novinarima, polemikama oko tzv. diskriminacije i govora mržnje itd.

HDZ je na stabilnih skoro 31 posto, prvi sljedeći je SDP koji ne može dobaciti ni do 17 posto, dakle praktički je upola slabiji, a treća stranka je Možemo, koja i dalje nije došla do 10 posto podrške, mada stalno raste.

Kad se u petak probudio, vjerojatno se i sam čudio tom čudu. Ali evo, pukom srećom, horoskopom ili nekim drugim tajnim moćima, njegova će Vlada i u idućim mjesecima uspjeti bez rebalansa proračuna produljiti mjere za poduzetnike i očuvanje radnih mjesta, mada kafići gotovo po starom počinju raditi, a ni podaci o padu BDP-a nisu neočekivani, i razmjerni su po prilici globalnim trendovima.

Svjetsko gospodarstvo palo je u protekloj godini za 4,4 posto, a Hrvatska koja je u isto vrijeme imala i dva razorna potresa, ima pad BDP-a od oko 8 posto. Svakako, bolji je podatak da je samo dva posto nezaposlenih više nego prije pandemije.

Problem cjepiva rješava se zajedničkom europskom politikom, no Vlada ne otklanja mogućnost da, uz potrebnu certifikaciju, i rusko cjepivo dođe na hrvatsko tržište, kao i neka druga. Vladino je obećanje preko 700.000 doza cjepiva u vrlo skoro vrijeme, i Plenković tvrdi da iza toga stoji.

Paralelno s tim, ne iritira javnost polemikama o COVID-putovnicama. Tema još nije dobila rješenje među europskim čelnicima, osjetljiva je jer zadire u pitanja slobode kretanja, ali i diskriminacije građana.

Posebno je osjetljiva u trenutku dok cjepivo nije dostupno onolikom broju ljudi koji ga žele primiti, pa se može dogoditi da su obični građani diskriminirani u odnosu na privilegirane, prekoredne cjepitelje. Plenković zna koliko je to pitanje sklisko, pa ga zasad pred javnošću elegantno izbjegava.

Na koncu, tema govora mržnje, kako on naziva slučaj »Three monkeys« koji je Rijeku podigao na noge, a onda i Imotski, gdje je vlasnik kafića zabranio i ulaz SDP-ovcima. Izuzetno se trudi dokazati da postoji novo lice HDZ-a koji nije retrogradna nego moderna stranka koja, dapače, rješava i ona društvena pitanja koja lijeve vlade prije njega nisu riješile.

Tu navodi Istanbulsku konvenciju i zakone koji se tiču nasilja u obitelji. I sada ovo s »Tri majmuna«, gdje nikako ne želi popustiti u tumačenju da se HDZ protiv diskriminacije bori snažnije nego je to činila ljevica. Želi biti veći papa od pape, odnosno veći progresivac od ljevičara. Evidentno mu idu na živce predrasude koje o tim temama vladaju na hrvatskoj sceni.

Uz to, jasno pokazuje da ne želi novi konflikt s predsjednikom Republike, pa ni oko teme Vrhovnog suda, u kojoj se Zoran Milanović ponaša kao Mad Max koji prečicama želi dodatno osnaživati svoje ustavne ovlasti. Plenković zasad na to ne trza. Miran je u svojoj poziciji šefa stranke kojoj bianco vjeruje trećina svih birača.

Kad se podvuče crta, vidi se da u svim tim temama premijer ima glavnu riječ. Sve je po njegovom, i pristup koroni, cjepivima, mjerama, radu Sabora, a ono što ga ne zanima, poput Vrhovnog suda, na to samo odmahne rukom.

Tako je i odluka o popuštanju mjera od 1. ožujka u prvom redu njegova politička odluka. Dok se Njemačka dodatno zatvara, a neke regije u Italiji su opet u crvenom, hrvatska Vlada popušta mjere, čak i uz rizik da se do ljeta pojavi novi, treći val.

No, upravo to je i catch za njega – u svoje je ruke uzeo sve odluke. Po reakcijama birača u anketama, javnost to podržava, no samim time u svoje je ruke, i na svoja pleća, stavio i svu odgovornost za vođenje Vladine politike u svim segmentima, pa i u segmentu novih epidemioloških mjera.

Nije bio zadovoljan kad su ga iz SDP-a najesen kritizirali da je osobno odgovoran za porast broja umrlih u Hrvatskoj, ali ipak ponavlja po starom. Pašu mu pohvale. Hoće li mu pasati i kritike ako krene lošim smjerom?