UVODNIK

Plenković u komotnoj poziciji

Tihana Tomičić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Premijer u tome još uvijek ima podršku preko polovice građana i to mu daje autoritet da zanemari polemike, a okrene se obavljanju posla za koji je i izabran

placeholder


U jučerašnjem objašnjenju o tome kako je ministar obrane Mario Banožić, kao član Vlade, jednostavno prisiljen slušati »one gore« – u prijevodu, svog šefa premijera Andreja Plenkovića – predsjednik Republike Zoran Milanović rekao je i kako je Banožić »očito spreman platiti bilo koju cijenu da bi radio posao ministra, pa će je sad i platiti«.


Radi se, naravno, o prepirki oko toga tko je koga očekivao na polaganju vijenaca za Sve svete, pri čemu Milanović tvrdi kako je dogovor najprije bio da se ide zajednički, a onda je Banožić zbog »onih gore« promijenio ploču i nije došao na isto mjesto sa šefom države.


Ta prepirka traje već otprije Dana mrtvih i Milanović ne prestaje objašnjavati kako je Banožić izigrao dogovor. Pokušava objasniti kako je upravo on koncilijantan i ne želi polemiku s Vladom, no svaki mu dan pobjegne bar jedna riječ nakon koje se prepirka nastavi. Pritom, predsjednik Milanović je prije nekoliko dana po tko zna koji put opet ponovio kako sebe ne vidi u ulozi šefa oporbe, da mu to nije nikakav cilj ni agenda.




No nakon što je baš jučer ponovo krenuo u objašnjavanja oko Banožića i vijenaca, nazivajući ministra igračkom premijera i namagarčenom osobom, ali i uz poruku da će »platiti cijenu« jer je obmanuo i predsjednika i šefa Glavnog stožera, ipak ostaje jedno neodgovoreno pitanje: što predsjednik Milanović sad zapravo može poduzeti kako bi Banožić »platio cijenu« toga što se poigravao dogovorom oko vijenaca s njim, ako je tako i bilo?


Jedini je način za dovođenje u pitanje povjerenja nekom ministru rasprava u Saboru, a za pretpostaviti je da bi povjerenje Banožiću onda mogao eventualno tražiti samo SDP, kao ipak najbliža stranka aktualnom šefu države. Predsjednik SDP-a Peđa Grbin ionako o svemu misli isto kao i predsjednik države, pa je i jučer ponovio praktički identične stavove oko rada Stožera, lockdowna, pa i samog Banožića, mada uz neke male ograde. Zato ne bi bilo neočekivano kad bi danas u Saboru, na aktualnom satu i na raspravi o godišnjem izvješću o radu Vlade, oporba predvođena SDP-om upravo i otvorila pitanje odnosa Milanovića i Banožića, među ostalim drugim temama na kojima se Pantovčak i Banski dvori već danima spore.


To bi mogao biti dvosjekli mač za Grbina uz opasnost da ga se percipira kao »trbuhozborca« Pantovčaka. No, s druge strane, kako ministar obrane može »platiti cijenu« nekorektnog odnosa prema šefu države, osim kroz pokretanje povjerenja u parlamentu?


Tema nije nimalo bezazlena jer ovdje je riječ o odgovornosti jednog ministra prema šefu države, i to u resoru koji je jedan od rijetkih na koji Pantovčak uopće može imati utjecaja na posredan način, kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga. Poznajući Milanovića, on neće lako odustati od dokazivanja svoje istine i pravde, tim više što se sve ove njegove polemike u posljednje vrijeme zapravo itekako duboko tiču funkcioniranja sustava.


Milanović inzistira da odluke o koronamjerama donosi parlament, jednako kao što i očekuje da s ministrom obrane, pa u konačnici i s premijerom, ima onakav odnos kakav proizlazi iz Ustava i zakona. Stoga kraj polemike ne treba očekivati. Pitanje je samo s koliko će interesa građani to nadalje pratiti.


Premijer Andrej Plenković tu je sada u ponešto komotnoj poziciji – on je vidio da javnost pozdravlja obustavljanje polemike i da po istraživanjima javnosti od njega građani očekuju u prvom redu uspješnu borbu protiv koronakrize.


U tome još uvijek ima podršku preko polovice građana i to mu daje autoritet da zanemari polemike, a okrene se obavljanju posla za koji je i izabran. Zato i može, kao jučer i kao nekoliko proteklih dana, vrlo komotno predsjedniku poručivati da njegove izjave »nije pročitao jer nema vremena za to«.