Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić

PONEDJELJAKKako intervjuirati predsjednicu, a da ti ne mazne mikrofon

Kolindu Grabar-Kitarović toliko je raspalilo inzistiranje reportera Hrvoja Krešića s televizije N1 da objasni svoj iznenadni zazor prema međunarodnom Marakeškom sporazumu kojim je prethodno bila apsolutno oduševljena – da je u jednom trenutku naprosto zgrabila njegov mikrofon i čvrsto ga stisnula uza se. Novinari televizije i radija stalno moraju govoriti u mikrofon da bi ih se čulo. Krešića se više nije moglo čuti jer mu je sredstvo za rad otela predsjednica Republike. Ostao je nijem kao riba i bez glasa. Što je u takvoj globalno nezapamćenoj situaciji mogao učiniti naš siroti Krešić?

Mogao se počupati s predsjednicom i nanovo osvojiti svoj mikrofon, ali to sigurno ne bi bilo dočekano s osobitim simpatijama. On bi onda ispao otimač, umjesto ona. Mogao je, nadalje, odustati od izvještavanja računajući da će njegovi pretpostavljeni i njegova publika razumjeti da je, bez svoje krivnje, doveden u bezizlaznu situaciju. I mogao je učiniti upravo ono što smo vidjeli. Maksimalno se približiti svom mikrofonu, koga gospođa Kolinda prkosno drži u šaci i ne pušta, i nastaviti postavljati svoja pitanja. To je u danim presedanskim okolnostima bilo jedino ispravno.

UTORAKČestitamo velemajstoru Kerumu

Kerum je izjavio da se na otvaranje stečaja nema namjeru žaliti jer je stečaj »najbolje rješenje«. Pa naravno da jest. Sada, poslije šest godina. Ne najbolje rješenje, nego upravo fenomenalno. Na što bi se, pobogu, on žalio?

SRIJEDAResort Haludovo treba oduzeti ruskom vlasniku

Ruski biznismen Ara Abramyan, koga je predsjednik Putin u siječnju dekorirao državnim Ordenom zasluga za domovinu, ukazao se glavom i bradom na javnoj tribini na otoku Krku.

Abramyan je od 2000. godine vlasnik resorta Haludovo, turističkog čuda za svjetsku elitu iz doba SFRJ, otvorenog 1972. godine uz dodatnu investiciju od 45 milijuna dolara za casino koju je u Malinsku na Krku istresao osnivač Penthousea Bob Guccione. U samostalnoj Hrvatskoj kompleks je promijenio više usputnih vlasnika da bi ga na koncu, s velikim obećanjima, preuzeo magnat Abramyan. Od tada je Haludovo konstantno posve prazno, raspada se skoro dva desetljeća, izgleda kao opaka sramota i ruglo. U obnovu vlasnik nikad nije uložio ni dolar, a ni kunu, ali ni lokalna zajednica, a ni država svo to vrijeme nisu poduzeli ništa da se nekad raskošni objekti ili urede i privedu svrsi, ili da se s takvim vlasnikom zauvijek raskrsti.

Pa evo da smo i to napokon dočekali: Abramyan se sa svojim svitom odjednom pojavio u Ministarstvu turizma u Zagrebu, a popodne i u Malinskoj, tražeći i od građana podršku da mu se oko cijelog kompleksa Haludovo odobri zatvorena koncesija na pomorsko dobro. Naumio je zapasati i ograditi oko 1000 metara obale s plažama. Onda će, kaže, početi s ulaganjima, i to vrlo obilatim. Bez toga ništa. Njet.

ČETVRTAK Nečastivi u Remetincu

Ivice Todorića ipak mi bude malo žao. Kažem to na činjenicu da su samo njega dopremili policajci u marici i zaključali ga u Remetinec i da je samo njemu na čelo nalijepljena sramotna etiketa jedinog krivca za grandiozni udruženi pothvat koji je ispravno nazvan hrvatskim ortačkim kapitalizmom. I time je na taj crni nacionalni dosje stavljena crna, grobna mašna. Todoriću će se suditi kao Al Caponeu i to će biti to. Završeno.

A svi oni drugi – bez kojih on u ovih dvadeset i kusur godina ne bi mogao ni kihnuti – time su ispali oslobođeni bilo kakve odgovornosti za naš sustav ortačke ekonomije, političke korupcije, pogodovanja i umrežavanja, tuneliranja i legalne pljačke javnih resursa koja je slavodobitno počela već s privatizacijom, a doktorirala je na glajhšaltanju pravosuđa, prijateljskom podešavanju zakonodavstva i prodavanju narodu roga za svijeću.

Na Todorića je, daklem, pala sva ljaga pa svim tim kojekakvima drugima više ne smiješ ni imena spomenuti, niti na njih pokazati prstom. Oni ostaju elita, uglednici, zastupnici, gradonačelnici, bivši ministri, konzultanti, zaslužni korisnici povlaštenih penzija, biznismeni i izdavači. Ti danas nose skupe cipele, predaju na fakultetima i u poslovnim školama, školovali smo im djecu u inozemstvu, oni pišu knjige i svima svisoka sole pamet. Lijep kraj te navodno okončane ortačke ere, nema što. Happy end u svakom smislu. Jer su kandelaber i štrik rezervirani samo za Ivicu Todorića.

PETAKNa desnici veliki promet, zarada nikakva

Hrvatska krajnja desnica i njihovi srčani regruti u vladajućoj stranci i medijima uporno se klade na skroz pogrešne karte, ali to im se nikako ne da dokazati. Podizali su općenarodni ustanak protiv Istanbulske konvencije. Organizirali su »Penavin« prosvjed u Vukovaru i napali Plenkovića da podmuklo štiti srpske ratne zločince. Tražili su da se iz vladajuće koalicije protjera Milorad Pupovac. Vikali su: referendum, referendum, a onda – kad je provaljena ta spačka s lažnim potpisima – da ih je Vlada pokrala.

Desni portali orkestrirali su hajku na migrante (»crnčuge i arapčuge«, naziva ih Bujanec, pa kako to da DORH protiv njega ne podiže optužnicu?). Predsjednica se naglo predomislila oko Marakeške konferencije o legalnim migracijama i prisegnula da Hrvatska neće »maziti poskoka«.

Ali cijela ta zaglušna dreka i galama rezultirale su rastom podrške Vladi i premijeru, a padom podrške Kolindi Grabar-Kitarović. Kod nje je rejting u mjesec dana bubnuo za čak dvadesetak posto, a Vlada je, dapače, ocijenjena najbolje u ovoj godini. Sve u svemu, na desnici veliki promet, ama baš nikakva zarada. Pametno je učiti na svojim greškama, ali oni, čini se, nisu baš neki đaci.