Da je HDZ upropastio cijeli niz projekata, to smo znali. Da je u takvim tužnim rabotama sudjelovao SDP, i to smo znali. Ali da su HDZ i SDP u simbiozi sposobni uništavati projekt vrijedan oko 200 milijuna koji se financira dobrim dijelom i europskim sredstvima, to do sada nismo znali. A da je tome tako, svjedoče slike iz luke Mrtvaška na Lošinju, slike užasne na kojima zaštitari i policija postupaju protiv mještana Ilovika koji zadnju godinu i pol dana upozoravaju da će im provedba projekta izgradnje nove luke upropastiti život. Ispada – nezahvalni mještani digli bunu protiv regionalne i državne vlasti koja im želi pomoći i povezati njihov mali i lijepi otok još bolje nego što je do tada bio slučaj. Ispada da je riječ o nenormalnim ljudima koji su navikli živjeti u pećini pa im sada smeta svjetlo što im ga donose prometeji Zlatko Komadina i Oleg Butković. Pa nema druge nego nerazuman svijet stisnuti organima prisile. Kada ih se već ne može stisnuti i uvjeriti argumentima progresa i svjetla što ga na baklji nose gore spomenuti Prometeji. A je li to baš tako? Nije, već je sve suprotno od onoga što vlast tvrdi i svatko tko prouči kronologiju ove sramote ne može ne stati na stranu stanovnika malog otoka koji je jedan od rijetkih izuzetaka od hrvatske demografske katastrofe. Kronologija cijelog projekta stara je više od 15 godina, ali u zadnje dvije projekt je pokrenut s mrtve točke. Ilovčani su živjeli svoje živote, riječ je o mjesnom odboru u sklopu Grada Malog Lošinja, a u uredima vlasti lokalne, regionalne i države krenulo se u izradu grandioznog projekata koji je trebao svjedočiti o sposobnosti vlasti da povuče europska sredstva i dokaže spremnost revitalizacije jadranskih otoka. I to zajedničkim snagama SDP-a i HDZ-a, odnosno župana Zlatka Komadine, preko ravnatelja Županijske lučke uprave Mali Lošinj Filipa Balije kojega je na to mjesto postavilo upravno vijeće, a koje kontrolira županijski SDP, i ministra Olega Butkovića koji se mogao okititi titulom Leonarda da Vincija zbog renesanse hrvatske obale, kako je i sam opisivao velika ulaganja države u gradnju pomorske infrastrukture.

Ali postojao je jedan mali problem. Nitko Ilovčane ni o čemu nije pitao. Bit će, riječ je o ljudima skromne pameti pa je najbolje da vlast odluči što je za njih najbolje. Stigoše tako radnici u Mrtvašku prije više od godinu dana, a stanovnici malog otoka u čudu. Mic po mic, shvatiše otočani da će tijekom izvođenja radova grandioznog i prometejskog projekta ostati bez linije 311, i to na dvije godine, dok traju radovi. Pa shvatiše da se neće moći vezati na novi lukobran visine dva metra kada projekt bude gotov. Prvi prosvjedi Ilovčana organizirani su kako bi upozorili na te dvije stvari. Da ne bi sve ostalo na događanju nerazumnog naroda, Ilovčani su se potrudili i svoje zahtjeve dogurali do Županijske skupštine. Tamo ih je županijski vijećnik SDP-a i predsjednik Upravnog vijeća Županijske lučke uprave Mali Lošinj Loris Rak bezobrazno uvjeravao da se njihovim zahtjevima ne može udovoljiti, da je projekt gotov i da se ne može mijenjati. Riječ je o čovjeku koji se razumije u pravo, za razliku od nerazumnog naroda, jelte. Pa je ispalo da su Ilovčani ipak u pravu i da se nešto ipak može napraviti, a to se uglavilo u zaključke Županijske skupštine.

I umjesto da se tada otvore svi komunikacijski kanali prema Iloviku iz Adamićeve 10 i da se ljudima pokažu svi dokumenti koji će potvrditi provedbu zaključaka županijskog predstavničkog tijela, kanali su zatvoreni. Župan Komadina se po običaju kukavički povukao iz priče, a zamjenicu Marinu Medarić je isturio, junačina, na prvu liniju bojišnice prema Iloviku. Nezadovoljstvo se pojačavalo, ministar Butković mudro je šutio, kao što i do danas o svemu mudro šute županijski vijećnici HDZ-a koji ne smiju pisnuti protiv svog županijskog predsjednika Butkovića. Vrijeme curi, tika-taka, radovi ne počinju, PGŽ-u nad vratom visi moguća tužba izvođača radova teška milijune kuna, a može biti da će za zdravlje hrvatsko ministarstvo priupitati i netko iz Bruxellesa koji je dao zeleno svjetlo za transfer europskog novca za realizaciju projekta. Vlast je sve nervoznija, Ilovčanima ne pada na pamet uzmaknuti, a da bi sve moglo otići kvragu, svjedoče nemile scene iz Mrtvaške zadnjih dana. I sve zato što se vlast koja treba služiti narodu otela od tog naroda, uvjerena da bolje zna od samih mještana što je za njih najbolje. Lokalna, županijska i državna vlast pritom je zaboravila na jednu stvar – boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka.