Poput ospica nogometna se epidemija širi Hrvatskom i prijeti inficirati svaku poru društvenog života.

– Izgradit ću stadion, a vi možete crknuti od tuge, poručio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić zastupnici Radničke fronte Katarini Peović Vuković koju je zanimalo koliko novca Grad Zagreb planira utrošiti na izgradnju nacionalnog stadiona. Pritom joj je održao i lekciju iz domoljublja jer o nacionalnom stadionu priča pod znakovima navodnika!?

– Pod kojom zastavom vi živite i u kojoj zemlji? Učinit ću sve da napravimo nacionalni stadion, zakleo se Bandić domu i domovini da će Zagreb, »jedini istinski veliki grad u ovoj zemlji, svidjelo se to nekome ili ne«, uz »Dinamov« dobiti i nacionalni stadion. Pardon, »Nacionalni stadion«, kako ga je iz više razloga opravdano navodnicima označila profesorica na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Ponajprije zato što se ne može nacionalnim zvati nešto, pa bio to i stadion, kojeg će, eto, Bandić, ako zatreba, sam protiv svih izgraditi. Naravno, ne vlastitim, Bandićevim novcem, već proračunskim, građana Zagreba, ali kad već sebi podiže spomenik u obliku stadiona, Bandić to nema potrebu naglašavati. Kao što nema potrebu obrazložiti koliko je to novca iz tog istog proračuna u protekla dva desetljeća otišlo put jednog drugog stadiona, onog u Maksimirskoj šumi, kod zemljaka mu Zdravka Mamića koji se u zavičaj im sklonio od nepravomoćnih šest i pol godina zatvora.

– Prijetio je i tražio da se fizički obračunamo, malo je nedostajalo da stvar eskalira, rekao je zastupnik platforme Zagreb je naš.

U obranu svog stranačkog kolege Karačića ubrzo je hrabro stao Zlatko Hasanbegović, poručivši kako su »posebno osjetljivi na Dinamo«, jer su u njihovom klubu »tri osobe odrasle na navijačkoj tribini« te su oni »nositelji duha tribine, interesa autentičnih Dinamovih navijača«. Tako je eto Bandić privatizirao nacionalno kao zagrebačko, a njegov koalicijski partner Hasanbegović »Dinamo« kao isključivo vlasništvo onih koji su odrasli u navijačkom grotlu Maksimira!

Hrvatska očigledno može bez kavijara, ali bez nogometa nikako.