Ivan Penava kao temelj rezolucije DP-a o položaju Hrvata u BiH stavlja formiranje posebne izborne jedinice koja bi spriječila njihovo preglasavanje u izborima za Predsjedništvo BiH.

Dakle, ono što treba odmah reći jest da je način biranja predstavnika tri konstitutivna naroda u Predsjedništvo BiH dogovoren u Daytonu. I da su na njega pristale sve tri strane. Dakle, pristala je i Hrvatska koju je u tim pregovorima, te sada već davne 1995., predstavljao osobno hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Po svemu sudeći radilo se ovdje o previdu.

I Tuđman, a i svi ostali članovi hrvatskog izaslanstva bavili su se temeljnim pitanjima tog sporazuma koji je na kraju krajeva ipak okončao rat u BiH. Pa su previdjeli mogućnost koja se dogodila sada već četiri puta. Da Bošnjaci mogu Hrvatima izabrati člana Predsjedništva BiH.

Naime, Bošnjaka i Hrvata kao članove Predsjedništva biraju svi građani Federacije BiH, jednog od dva entiteta koji čine Državu BiH.

Drugi je Republika Srpska čiji građani biraju srpskog člana ovog tijela. Iako je i tada Bošnjaka na području Federacije bilo četiri puta više nego Hrvata, nitko se nije sjetio varijante da bi oni zbog toga mogli izabrati i svog i hrvatskog predstavnika u Predsjedništvo.

Naprosto se uzimalo pod normalno da će uvijek i na svim izborima Hrvati birati svog, a Bošnjaci svog člana. Dok se Željko Komšić nije dosjetio i iskoristio, sada već četiri puta, tu mogućnost da kao Hrvat bude izabran bošnjačkim glasovima. Naravno da je cijela stvar ovdje krajnje bizarna i nepravedna.

To je kao da na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, recimo, svi građani imaju pravo birati tri saborska zastupnika koji predstavljaju srpsku manjinu.

Tako da Penava nema pravo kada govori o tome da je Tuđman u Daytonu dogovorio i potpisao jedno, a da je to onda promijenjeno na štetu Hrvata. Od 1995. je to tako. Naprosto se radi o previdu koji je tada napravila hrvatska strana.

Naravno da su cijele situacije itekako svjesni oni pametniji i razboritiji u bošnjačkoj političkoj eliti. Ali ne žele popustiti jer smatraju da su Hrvati ionako u Daytonu dobili previše, a smeta im ne samo taktički, nego sve više i strateški dogovor Hrvata i Srba u BiH.

Drugi Penavin prigovor njegovim lijevim kritičarima jest taj da oni žele povratak na takozvanu građansku BiH. On govori prilično točno da hrvatska ljevica najčešće zaista podržava tu bošnjačku ideju bez da ima pojma o čemu se tu radi i koje bi bile posljedice nečeg takvog. Tu Penava ima pravo.

Ali nema kada govori o nekakvom povratku jer BiH u formalnom smislu nikada nije bila građanska na način kako je danas Bošnjaci priželjkuju. Nije to bila čak ni za vrijeme Socijalističke Republike BiH koja je također u svom Ustavu spominjala tri naroda. I gdje se su itekako poštovale nacionalne kvote.

Predsjednik DP-a jučer je opravdavajući se da ne želi ponovnu uspostavu Herceg Bosne govorio lijepo o Bošnjacima do te mjere da ne bi imao ništa protiv da Republika Hrvatska bude u konfederaciji s Federacijom BiH. Iz niza razloga ta je ideja – koja se pojavila 1994. nakon završetka rata Hrvata i Bošnjaka u BiH, bila vrlo brzo odbačena.

Osim niza poteškoća koje bi ona mogla proizvesti, definitivno je točno i to da je ona u suštini protuustavna.

Naime, članak 141. Ustava jasno određuje da se »zabranjuje pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku«.

Autor ovog je osobno Franjo Tuđman.

Uostalom, ako se napravi konfederacija Hrvatske i Federacije BiH, a onda se netko sjeti da se isto napravi između Republike Srpske i Republike Srbije, eto nama preko noći i na mala vrata ponovo Jugoslavija.

A najveći je paradoks cijelog angažmana DP-a oko BiH da bi se zaista moglo dogoditi da Bošnjaci opet preglasaju Hrvate. I da u Predsjedništvo uđe bošnjački Hrvat. Ali ako se to i dogodi, razlog će biti na hrvatskoj strani.

Dva jaka hrvatska kandidata mogla bi naprosto podijeliti glasove. Penava bi trebao nešto reći i o tome