Onog trenutka kad je šef SDP-a Peđa Grbin za medije izjavio kako je pitanje pokretanja opoziva ministra zdravstva Vilija Beroša »na stolu«, Beroš je spašen. Bez obzira na to koji motivi i povodi postoje da se unutar vladajuće strukture možda i razmišljalo o opozivu ministra zdravstva, ti su razlozi nestali onda kad se u proces uključila oporba. Tada je premijer izjavio: »Branit ću Beroša«.

Pozicija ministra zdravstva poljuljana je iz dvaju razloga: prvo, zbog toga što premijer Andrej Plenković, promovirajući svoj »novo-normalni HDZ«, koji deklarativno ima nultu toleranciju na korupciju, neće stati niti iza jednog jedinog ministra kojeg prate afere. To je ultimativna Plenkovićeva pozicija, a Beroš ima problem s izvidima USKOK-a zbog sklapanja poslova oko platforme »Cijepise«. Ovaj premijer neće podmetati svoja leđa ni za čije afere, i to vjerojatno u Vladi svi dobro znaju. Stoga, činjenica da »organi« imaju potrebu to izvidjeti, bitno ga je zaljuljala na funkciji ministra.

I drugo, Beroš je na sjednici Odbora za zdravstvo prošli tjedan prozvao izravno premijera da dokument reforme zdravstva stoji na njegovu stolu te je praktički time potvrdio tezu oporbe da je sam vrh Vlade »kočničar reformi«. Beroš je to izjavio misleći da na sastanku nema kamera, a je li mu suptilno sugerirano da ih nema riječima ministra financija Zdravka Marića, možda bi bilo preuzetno tvrditi. U svakom slučaju, Beroš je teret zaostajanja reforme zdravstva svalio na leđa premijera i time si svakako nije pomogao, premda svi dobro znamo da u situaciji koronakrize, dok bolnice jedva nalaze krevete za sve zaražene, a medicinsko osoblje pada s nogu, riječ reforma sigurno nikomu nije primarna. Ti ljudi žele dobiti poštenu plaću za svoju cjelodnevnu muku u skafanderima i iza vizira te se potom pošteno naspavati, a reforma im je posljednja briga, i to svatko tko je imalo racionalan i sam zna. Reforma je trenutačno samo moneta za potkusurivanje.

No zato je tu šef oporbe Peđa Grbin. Instruiran zna se gdje, u nedjelju je ponovio riječi Onoga Koji Je Rekao Da Je Beroš Ručnik Koji Će Se Baciti Sa Strane, i zatražio opoziv ministra. Onog trenutka kad je to izgovorio, Beroš je spašen, bar do lokalnih izbora ili do trenutka kad USKOK kaže svoje, a tada će ionako ostavku morati podnijeti sam.

Jasno je da premijer i HDZ neće pristati na ucjenu oporbe, jednako kao što je unaprijed jasno da HDZ ima stabilnu većinu u Saboru te da oporbeni prijedlog o smjeni nekog ministra ne može proći. Dapače, nakon COVID-dodatka ni HSU nije nesklon glasati u smjeru koji diktira vladajuća većina i Beroš sigurno neće biti smijenjen glasovima opozicije, ma što Grbin o tome mislio. Ako dođe do promjena u vrhu Ministarstva zdravstva, bit će to u trenutku koji će diktirati premijer, a ne oporba.

Sam ministar Beroš pritom mora ocijeniti koliko je oportuno da ostane na ovoj funkciji. Istina je da je imao kaos s opskrbom lijekova i veledrogerijama, jednako kao što je imao kaos i s cijepljenjem, gdje nije bilo centralizirane liste prioriteta. No istovremeno se mora priznati da nijednom ministru zdravstva na Zemlji trenutačno nije lako uz najveću zdravstvenu krizu svih vremena, u moderno vrijeme. Mnogi su ministri po europskim državama već »odletili« zbog korone, a Beroš je u sve ušao kao superheroj da bi danas bio na izlaznim vratima. Zato je vjerojatno i na njemu samome da procijeni ima li njegov ostanak više smisla.

Sigurno je jedno: HDZ neće popustiti opoziciji i smjenjivati svog ministra samo zato što to oni žele. Kadrirat će u svojoj stranci kako oni sami žele. A oporba će, doista dvanaesti put, tjerati King Konga, a da neće istjerati ni vuka. Umjesto da puste HDZ-ovce da se uoči lokalnih izbora sami muče sa svojim unutarnjim problemima, iz oporbe im pomažu, inzistirajući na agendi koja ne može proći.