Predsjednik Zoran Milanović rekao je novinarima: »Mi vas pratimo, izjavio je Andrej Plenković nakon glasanja u Saboru. Tko nas prati, braco? Od koga si naučio tu riječ da netko nekoga prati. Koga ti gledaš? Gledamo i mi tebe, gledamo tvoju karijeru«. Nakon povratka iz Čilea Milanović se grubo obrušio na Vladu, premijera i sve što se događa na mapi svijeta. Dapače, postao je zvijezda ruskih medija. Bilo je to očekivano, jer on zbog rezultata glasanja u Saboru, gdje HDZ nije dobio dvotrećinsku većinu, likuje.

A onda je predsjednik SDP-a Peđa Grbin sazvao susret s novinarima na kojima je sumirao 2022. godinu. I tamo je, praktički od riječi do riječi, ponovio Milanovićeve izjave. »Prijeteće su izjave premijera Plenkovića o tome kako tko glasa«, rekao je jučer Grbin. Doslovno.

Ni diskurs mu nije drukčiji od Milanovićeva: koliko god dio javnosti bio zgrožen načinom komunikacije šefa države koji vrijeđa i uličnim rječnikom govori o svima, Grbin i to ponavlja. »Zaboli me za Plenkovića«, kaže on.

Tu je i Milanovićeva izjava o čelnicima Europske komisije, koje je prije dva dana doslovce izvrijeđao na pasja kola, uglavnom ničim izazvan. I tu se Grbin, do u zarez, slaže s njim i ponavlja kako oni pojma nemaju i nisu se znali nositi s krizom u Europi (iako cijena plina jest ograničena, i donesen je niz drugih odluka u vezi s agresijom Rusije na Ukrajinu, ali nećemo sad o tome). Doduše, Grbin to stavlja u usta svojih kolega socijaldemokrata u Europskom parlamentu, ali de facto ponavlja doslovce sve što je dan ranije izjavio Zoran Milanović.

I tako svaki dan. Kad je u pitanju odnos Rusije i Ukrajine, gdje je Milanović eksplicitniji i staje na rusku stranu vrlo otvoreno pa je jasno da ga za civile u Ukrajini »zaboli«, tu je Grbin nijansu pažljiviji pa pokušava stvoriti ekvidistancu između Rusije i Ukrajine. Ali glasanje SDP-a u Saboru pokazalo je da su ipak u svakom slučaju uz Milanovića, bez ikakve zadrške ili uvjeta, čak i kad je u pitanju zauzimanje pozicije između agresora i žrtve.

I tako stalno. Šteta je što postoji ustavna odredba o tome da predsjednik Republike mora zamrznuti svoje članstvo u političkoj stranci iz koje dolazi jer mora biti »predsjednik svih građana Hrvatske«. Poštenije bi bilo da je Milanović jednostavno i dalje predsjednik SDP-a, pa da se ne lažemo o njegovoj neutralnosti. Tada bi barem morao paziti da mu partneri ne budu Domovinski pokret i Most, a ovako može ispod žita komplotirati bilo s kim jer je, kakti, neutralan i nepristran.

Šteta je također i da se Grbin i dalje mora mučiti svojom ulogom predsjednika SDP-a koju mu je očigledno teško izdržati. Ponekad izgleda da bi najradije otišao kući, pokrio se dekicom preko glave i sve to zaboravio. Da baš niti u jednoj temi, i niti u jednom stavu ne misli drukčije od Milanovića, to je već statistički raritet. Hrvatski jezik je stvarno bogat i ima na tisuće riječi i stilskih figura kojima se može komentirati neka Plenkovićeva izjava. Ali Grbin izabere baš one iste kao Zoran Milanović. Kakva slučajnost!

Ali ovo nije priča o Peđi i vuku Milanoviću, koji mu puše za vrat, nego o stanju hrvatske opozicije. Nije čudo da je premijer Plenković želio dosegnuti dvotrećinsku većinu u Saboru oko ove odluke (koja bi svakom razumnom trebala biti laka jer se odnosi na pomoć jednoj napadnutoj državi) kad vidi da nasuprot sebe ima dezorijentiranu oporbu. SDP se podijelio na dvije stranke, Možemo! ima ograničeni spektar tema kojima se bavi, i to je uglavnom to. Dvotrećinska većina bila je, naravno, maksimalistički cilj, ali bez obzira na to, nema onoga tko se ne slaže da oporba u cjelini nije umrtvljena zbog ovakvog stanja u nekad najvećoj oporbenoj stranci. Socijaldemokrati su oko Ukrajine stali na stranu vladajućih, pa je SDP ostao jedini branik ljevice (ako ćemo gledati iz pozicije za/protiv HDZ-a), no iz usta Peđe Grbina izlaze samo Milanovićeve riječi.

Stoga su izjave s Iblera postale poput prazne puške, bez zvuka i bez efekta, samo eho.