Optužili su ga da se gura u prvi plan kako bi samoga sebe reklamirao za lokalne izbore. Prijeti HDZ-u samo da badava uskoči na naslovnice. Pumpa lažnu uzbunu. Glumi uvrijeđenu primadonu. A stvarno mi se ne pronosi one zbilja odvratne optužbe na račun Mostovog potpredsjednika Vlade Ivana Kovačića.

Ali ispalo je da Kovačić uopće ne ide na izbore, ni u Omišu, ni drugdje. A potpredsjednik Vlade i ministar uprave već jest. Siguran kao lički medvjed dok je god ove alijanse HDZ-a i Mosta. Može četiri godine vrtjeti palčevima. Pa, prema tome, nema nikakvog razloga da se za neki bolji položaj od ovoga koji već ima otima lansiranjem bagatelnog skandala.

Znamo, uvijek je najsigurnije staviti se u ogorčenu pozu nadmoćnog cinizma koji nadmeno sumnja da ičiji motiv ikada može biti ispravan. Jer svi su onda tako prljavi i pokvareni, samo si ti čist. No ovoga puta ipak nema nikakvih dokaza da je Kovačić iz političke računice režirao pitanje svoje ostavke da bi sebi digao cijenu i ispao jako važan. Za Most ne glasam, ali u ovom slučaju glasam za Kovačića.

Zašto bi čovjek šutke prešao preko toga da ga podlacem naziva saborski zastupnik iz njegove koalicije, HDZ-ovac i izgleda doživotni predsjednik Hvidre Josip Đakić? Neki očito misle da je trebao, što narod kaže, »pojesti govno«, ja ne. I baš mi se sviđa što je »podlac« digao dreku da zaštiti svoj integritet. Tko ne drži do svoje časti, ne vrijedi ništa, najmanje nam takvi trebaju u Vladi. Zato tražiti ispriku od premijera i od ministra branitelja Medveda nije nikakav pompozni ispad s Kovačićeve strane. Kad su se oni ispričali i potvrdili da iza Kovačićevih odluka stoji cijela Vlada, Đakić je ostao sitan i posve nebitan.

No to zbog čega je Đakić izvrijeđao Kovačića i ponašanje ministra Medveda zapravo su glavne tema ovog slučaja. Na žalost, upravo je to ispalo efemerno, što zorno pokazuje u kako poremećenom stanju mi živimo. Kao što je poznato, Đakić je Kovačića proglasio podlacem jer je u svom ministarstvu zaposlio dvije državne službenice, obje pravnice, bivše zamjenice SDP-ovih ministara Kotromanovića i Freda Matića, Višnju Tafru i Vesnu Nađ. Tafra je naprosto bila najbolja na natječaju, a Vesne Nađ ministar Medved se htio riješiti pa je moljakao Kovačića da je on uzme.

I sada se postavljaju ključna pitanja. Smije li se dozvoliti da najbolje rezultate na natječaju za službeničko mjesto postigne osoba koja je radila za Milanovićevu Vladu, uspostavljenu na temelju rezultata parlamentarnih izbora provedenih po Ustavu? Smije li takva osoba u Hrvatskoj uopće pristupiti natječaju kad je na vlasti HDZ? Ili da se to lijepo zabrani kao što bi to htio Josip Đakić.

I drugo, moraju li svi službenici u Ministarstvu branitelja biti članovi HDZ-a, dapače njegove šatoraške frakcije, kao što sugerira Medved kad izjavljuje da je gospođa Nađ morala otići iz njegove službe »zbog svojih« nepodobnih »stavova«?

Umjesto da se udara po Kovačiću koji je jasno rekao da se gnuša političkog revanšizma, od premijera Plenkovića treba tražiti da objasni javnosti kako to da su njegov ministar i njegov saborski zastupnik glasnogovornici političkog srednjeg vijeka. I hoće li ih pozvati da im objasni da je njegova politika nešto drugo. Ako jest.