Davida Komšića, ubojicu 18-godišnje Kristine Krupljan, koji je svoju bivšu djevojku u srijedu navečer dokrajčio s više od 30 uboda nožem, jučer je ispitalo Državno odvjetništvo. Naravno da se javnost jako uskomešala oko ovog stravičnog zločina jer je žrtva bila tako mlada, i još u drugom stanju, a povrh toga i zato što je djevojka mogla biti živa da odgovorne adrese kod nas funkcioniraju tako da brzo eliminiraju opasnost od očiglednih počinitelja uzastopnih kaznenih djela.

Komšić je, naime – to doznajemo sada kad je prekasno – neprekidno maltretirao Kristinu od trenutka kad je s njim prekinula. Ona i njeni roditelji tri puta su ga prijavili policiji zbog nasilja. Jednom je djevojku pretukao, drugi put joj je oduzeo mobitel, a treći put joj je razbio automobil.

No izgleda da gnjev ovoga puta ne treba biti usmjeren na policiju. Oni su svaki put napravili što je trebalo i Komšić je zaradio nekoliko prijava. Ostatak posla trebalo je potom obaviti pravosuđe. Još 2015. godine zabranjeno je Komšiću  prilaziti Kristini bliže od 300 metara, ali njegova su se mučenja nastavila i kasnije. A onda je, na sve to, u travnju prošle godine još automobilom usmrtio pješaka, oca osmero djece. No svejedno nikome u sustavu nije palo na pamet koliko je potencijalno opasna opsesivna osoba koja ne odustaje od zlostavljanja i prijetnji, a uz to čini i druge teške prijestupe s užasnim posljedicama.

Ne znam je li se po našim zakonima moglo sada već Kristininog ubojicu držati barem pod nekim mjerama opreza, ali ako ne, onda je očigledno da ne valjaju zakoni. A o našem pravosuđu ionako ne možeš imati dobro mišljenje. Da je u slučaju mladog Komšića sistem djelovao efikasno, a to kod kažnjavanja zločina znači barem na vrijeme, ovog ubojstva vjerojatno ne bi ni moglo biti.

Ali kod nas postupci teku sporo, ročišta se zakazuju u razmaku od pola godine, odugovlači se odgodama i izgovorima koji nigdje drugdje ne bi prošli, a za to vrijeme optuženici mirno šetaju među nama, slobodni da čine što ih je volja.

I na kraju često ne možemo vjerovati kakve su im kazne dosuđene kad budu proglašeni krivima. Lako ćemo se svi sjetiti bivšeg ministra Čobankovića koji je teške milijune javnog novca, prema odluci suda, okajao guleći krumpire. Horvatinčić se također zamalo izvukao s uvjetnom kaznom.

Sada kad je Marin Pucar instaliran za novog direktora Podravke, čitam da je on 2010. godine, u službenom audiju A6, skrivio prometnu nesreću u kojoj su podlegla dva mlada muškarca. I kako je kažnjen za dva, svojom krivnjom prekinuta života? Tako da je određeno vrijeme radio u pogonu Zvečeva normalno radno vrijeme, kao i svaki drugi zaposlenik te tvornice.  

Pa što se onda čudimo? Ministar pravosuđa Šprlje sprema neku veliku reformu zakonodavstva. Hoće li se u svojoj analizi pozabaviti i ovakvim slučajevima tako da na koncu popravi zakone, nije mi poznato. Ali ako to ne učini, onda će se građani i dalje, s punim pravom, osjećati bazično nezaštićeni u vlastitoj državi. Kriminalci svih vrsta ionako se već na sve strane rugaju policiji, kao i ovaj Komšić. Dok ga oni traže zbog ubojstva, on ih na Instagramu naziva »smećarima« koje je prešao i s kojima je lako izaći na kraj.