Iz HDZ-a Metkovića i iz jednog sindikata policije diže se dreka zbog zahtjeva policiji Dubrovačko-neretvanske županije iz Ministarstva unutarnjih poslova. MUP traži od rukovoditelja izjave svih njihovih policajaca i službenika gdje će nabrojiti imena članova obitelji s kojima žive, te navesti je li još netko, i tko, prijavljen na njihovim adresama.

Iz MUP-a je odmah priopćeno da istovjetna obaveza vrijedi za cijelu Hrvatsku, ali ministar Vlaho Orepić ostaje na nišanu. Iz HDZ-a ga optužuju da pogoduje Mostu i »provodi čistku HDZ-ovih birača«. A sindikalnom čelniku Nikoli Kljakiću ne ide u glavu da ministar traži od policajaca da »špijuniraju« kao nekad »u komunizmu«. U svemu tome vidi, naravno, i »političke konotacije« te podučava Orepića kako policija ne smije biti »u službi ni jedne političke stranke«. Veliki je to kupus u glavama.

Posve je opravdano, a i posve nužno, da poslodavac od zaposlenika Policije, službe koja je produžena ruka države, traži da budu čisti pred zakonima. Ako zakon od svih građana s pravom zahtijeva uredne prijave mjesta boravka, bez lažnih stanara na njihovim adresama, valjda policajci – oni koji provjeravaju sve te naše podatke – moraju biti prvi koji se toga drže.

Problem fiktivnih prijava je poznat. Na temelju takvih masovnih prevara, Hrvatska je svojedobno na izborima imala više birača nego stanovnika. U kućicama uz granicu bilo je prijavljeno po 47 lažnih stanara koji zapravo žive u BiH. Nelegalni status donio je mnogima razna financijska prava na teret hrvatskih poreznih obveznika. Već nekoliko vlada bori se s tim, neki su pomaci napravljeni i trebali su biti. Građanima se fućka hoće li neka stranka od tih akcija čišćenja imati štete i hoće li neka profitirati. Kuće policajaca posljednja su mjesta u kojima se smiju skrivati fiktivni birači i gutači hrvatskog javnog novca. A HDZ-ovcima bi bilo bolje da su šutjeli jer ovako priznaju da su svi ilegalci njihovi i da galamom žele spasiti taj koruptivni model.

Svi su kod nas svjesni da je korupcija ovdje glavni problem, a sada tom uvjerenju daje za pravo i izvještaj Transparency Internationala. Prema percepciji korupcije, dospjeli smo među najgore države EU-a i za dlaku se primakli šampionima muljanja ispod stola, Bugarskoj, Grčkoj, Italiji i Rumunjskoj. No kod nas je stvorena ta »kultura« šutnje u kojoj se korupcija ne prijavljuje, a ako se kakav pošteni naivac iz sustava na to i odluči, zalupio je ovdje sam sebi sva vrata u životu. Zato formula pogodovanja, veza i mita caruje u državnom i javnom sektoru, u zapošljavanju i napredovanjima, pa i u privatnom biznisu koji radi s državom i za javni novac.

Korupcija je upropastila do jučer grandioznu hrvatsku građevinsku industriju, koja danas više nema ni jednog konja za izgradnju Pelješkog mosta. Ovdje se ne smije prijaviti ni plagijat, a da ti loža umreženih ne skine glavu. Ne smije se dirnuti u dinastije na pojedinim fakultetima i u službama države. Tko zine, taknuo je u osinje gnijezdo. Pridjene mu se da je politički instrumentalizirani šljam. Plaćenik. Moralna nula. Matrica ista i u ovom policijskom slučaju. Viču da se od policajaca ne smije tražiti da »drukaju« tko živi kod njih doma. Preporuka da dogodine na ljestvici korupcije budemo još gori.