O, da, Bandićeva skijaška staza, uglavljena između katedrale i Trga bana Jelačića, izazvala je golem interes inozemnih medija. Panegirici za globalno jedinstveni podvig zagrebačkog gradonačelnika pronose se bez zadrške. Razliježu se iz mikrofona navezanih na razna sportska sponzorstva, besplatna interkontinentalna putovanja i kojekakve druge galantnosti koje svojim PR-ovcima iz novinarske branše mogu pružiti i pružaju tajkuni hrvatskog bratstva sporta i politike, pečaćenog malverzacijama i kriminalom.

I tako se s velikim uzbuđenjem javlja da u Zagreb, ma zamislite, dolaze TV ekipe iz Austrije, Švicarske, Švedske, Japana et cetera, kamere Eurosporta, a sa spektakla u najužem centru Zagreba uživo će izvještavati »čak i britanski BBC«. Pa naravno da hoće.

Kao da se Zagreb telepotrirao u kakav skeč braće Marx, kompletna Bakačeva ulica premontirana je u skijalište koje završava ravno na glavnom gradskom trgu. Pločnik poveznice između Donjeg grada i Kaptola, nastale davnih stoljeća, zatrpan je umjetnim snijegom koji se proizveo topovima u Gornjoj Bistri, nekih dvadeset kilometara udaljenoj od Zagreba. Snijeg su iz sela iza Medvednice dovozili konvoji kamiona do katedrale. Zaustavljen je javni prijevoz, dućani koji smetaju skijalištu, morali su se zatvoriti, trgovci progutati knedlu. Dopremili su ratrake da utabaju stazu, kao na Planici.

Snijega je čak bilo previše, kaže Sebastian Fleiss, ushićeni koordinator skijaških utrka među dućanima i obrtničkim lokalima, pa su višak na Kaptolu opet utrpali u kamione i istovarli ga na Cmroku, dosta udaljenoj zagrebačkoj livadi gdje ljudi šetaju s djecom i psima. A kad svjetskom raritetu 15. siječnja bude kraj, tamo će prebaciti i ovih 50 kamiona snijega kojim se prekrili Bakačevu ulicu i priredili je za Bandićevu imperatorsku predstavu pretvorivši centar glavnog grada, kao što je rekao netko na Fejsu, u Bandić-Partenkirchen.

Pa kako svjetske TV kuće ne bi došle da snime to čudo koje će građani Zagreba, nepitani i nekonzultirani, sufinancirati iz najvećeg gradskog prireza u državi, kao što su se morali isprsiti i za svako drugo Bandićevo mahnitanje i svaku njegovu samoreklamu bez samokontrole. I kao što im nema druge nego davati pare i pare za Bandićevu opsesiju fontanama od betona i jeftinih obloga, umjesto da se poremetnja tog tipa preda na skrb službama koje su za to stručne.

Pa samo pričekajmo da vidimo kako će skupa i bizarna skijaška opereta u srcu grada pridonijeti »promociji Zagreba i Hrvatske«, na što nas populistički hvataju njezini slatkorječivi promotori. Hoće li strani izvjestitelji tretirati to zagrebačko cirkusiranje kao nešto fakat ozbiljno ili će nas kontekstualizirati kao pokondirenu provinciju, u kojoj čak i pročelja glavne ulice izgledaju kao 1966., gdje puno ljudi, ni uz tolika davanja, još nemaju kanalizacije, ni vode, ali koja zato samoubilački uživa u nadrealističkim inscenacijama na teret poreznih obveznika.

Pa BBC bi došao i da su odlučili organizirati aeromiting na kome bi iz aviona bacili 1000 živih mačaka. Ideja tog tipa može biti raznih, a sve atraktivne za medije. Da se plastično pokaže što je bezumlje, a to je informacija koja uvijek zlata vrijedi.