U svom prvom govoru, novi je predsjednik Sabora, akademik Željko Reiner, jučer nekoliko puta zazvao božansku pomoć, a stvarno i izgleda kao da će Karamarkova i Petrovljeva administracija toga trebati doslovno na vagone.

Konstituiranjem parlamenta, glavna je postizborna tehnikalija, doduše, završena u skladu s planovima HDZ-a i Mosta, ali tek sada počinju stvarne i dosad neviđene muke u hodnicima nove vlasti, koje će biti prava zabava pratiti prekriženih ruku iz opozicije.

Slijedi, naime, sastavljanje Vlade koju će voditi Tihomir Tim Orešković, kanadsko-hrvatski državljanin, skupi menadžer za financije u multinacionalki farmaceutske industrije, o kome čak ni zastupnici iz njegove ekipe nisu kadri sklopiti ukupno tri donekle smislene rečenice.

Naravno, u to se »umijeće« ne može računati ona budalaština iz centrale Mosta da će Orešković sigurno »znati zaraditi i za Hrvatsku kad je znao zaraditi za sebe« budući da bi se takvih infantilnih umotvorina svaka ozbiljna stranka sramila.

No u neizvijesnosti u kojoj se trenutačno nalazi Hrvatska u pogledu svoje buduće vlade, vjerojatno je ipak barem nešto manji problem što je čovjek, koji upravo pregovara o ministarskim funkcijama, banuo na najvažniji položaj u ovoj državi iz potpune političke anonimnosti te što pritom, ni u bitnim naznakama, nije poznato ima li kod tehnokrata iz Teve, koji se s hrvatskim muči kao Ingrid Antičević Marinović s engleskim, uopće kvaliteta koje su nasušno potrebne za premijera.

Puno je gora okolnost to što će Tim Orešković – vidjet ćemo tek da li kalibar ili ne, majstor ili ne, borac ili ne, široki intelektualac ili ne – praktički biti kapetan bez broda.

Između interesa HDZ-a i Mosta, neće čak ni ministre moći izabrati po svojoj volji, gurnut će mu ih kroz vrata politički poslodavci. Svaki njegov plan i odluka bit će automatski neprovedivi ako ne prođu filter saborske većine i neprekidnog rivalstva između dva jaka člana, s njihovim često nesumjerljivim očekivanjima, idejama, uvjerenjima i apetitima.

Ukratko, doveli su ga za kapetana broda koji je pod tuđim kormilom, a on samo mora glumiti da upravlja komandama.

Sadašnji mandatar možda daje sve od sebe da nas iznenadi, hajde da budemo blagonakloni prema figuri koju još ne poznajemo. Ali okvir za sliku je postavljen i ograđen.

Čak i ako se pokaže da bi Orešković, u nekoj drugoj situaciji, bio dorastao izazovu, u ovoj će ga blokirati politički interesi i truli kompromisi. Karamarko i Petrov, kao njegov zamjenik i potpredsjednik Vlade, nadzirat će ga kao stražari, da ne zastrani tamo gdje njima nije po volji.

Da su zvijezde posložene drugačije, ne bi bilo loše za nas da u Banske dvore uđe profil koji je sigurno doktorirao na pravilu da troškovi moraju biti manji od prihoda te da se smiješ pokriti samo s onoliko koliko si kadar stvoriti.

Naše političke elite morale bi to prihvatiti zauvijek. No kvaka je u tome da se između kolone prihoda i kolone rashoda – prostire ocean. Kako će koja garnitura u njemu plivati, ovisi o političkom talentu, znanju, iskustvu, svjetonazoru… A ova Vlada broj 13 možda se za pomoć stvarno i može okrenuti samo tamo gdje ih je jučer uputio Reiner.