Ipak nešto sasvim pouzdano znam nakon ova tri tjedna pregovora, na kojima je hiperaktivni Most zasuo zblenute timove HDZ-a i SDP-a s jedno osamsto fleševa na temu reformi. Ako nekad ono baš stvarno puknem i prosviram, sigurno neću ići na kauč k Boži Petrovu.

Ovo newageovsko iskustvo s metkovskim psihijatrom i njegovim političkim konzilijem iz Tompojevaca i Velike Kopanice sugerira čak da bi to svatko pri zdravoj pameti trebao ostaviti svojoj obitelji crno na bijelo, da znaju vašu volju u slučaju neželjenih eventualija: Samo me, mili moji, ne vodite k dr. Boži Petrovu.

Analogije su vražja stvar. Sad kad smo se momka nauživali u visokoj politici, teško se othrvati dojmu da se od njegove meštrije, općenito, bolje držati podalje.

Mogu se lako zamisliti vicevi o rastrojenom čovjeku koji se trese u Petrovljevoj ordinaciji, žali se da ne spava, ne vidi ni u čemu smisla i boji se da će ga, takvoga kakav je postao, još i žena ostaviti.

A Petrov mu kaže: – Hodite doma, dragi moj, i pijte kamilicu. Žličicu meda unutra, mali gutljaji svakog punog sata, šalica neka bude bijela sa zlatnim rubom, imate ih u Lidlu, ali pazite da ne nosite bijeli veš.

– Joj, doktore, kakav čaj, kakav veš, ujutro budem euforičan, a već popodne mi dolazi da se ubijem… Ima li barem kakvih lijekova da mi…

– Ahm. Suicid – na to će Petrov. – Onda to znači da ili glasate za jednu od stranaka hrvatskog duopola pa vas to gura u bipolarni poremećaj. Ili ste nespremni za životne bitke, naprosto slabić. U populaciji toga uvijek imate 2,34 posto, ne opterećujte se, sve je to normalan dio krivulje. Trebali biste se, recimo, upisati na tečaj kuhanja…

Dobro, šaliti se možemo, ali medicus se trenutno ne bi ni imao vremena udubljivati u bilo čije pojedinačne duševne devijacije, core business mora malo popričekati dok se ne riješi ova devijantna situacija s ukupnom domovinom.

Od Milanovića i Karamarka očekuje se još da pred ispitnom komisijom Mosta prođu pismena testiranja i kolokvije o cijelom nizu sistemskih intervencija ključnih za budućnost Hrvatske. Predstoji još sijaset napornih pregovora. Zabrinuti sati i sati nad teškom problematikom. A u toj gomili neobavljenoga posla, slijedi i izjašnjavanje o brojnim, još netaknutim strukturnim pitanjima države, koja je ovdje apsolutno nemoguće i ovlašno pobrojiti.

Jedno od njih je, na primjer, reforma velikih stranaka kroz koju bi se SDP i HDZ ujedinili najkasnije do 2017. Zatim je potrebno prostudirati kojim se pravnim institutima, bez promjene Ustava, sve državljane RH može obavezati da se pretplate na Glas koncila. Tko bi bolje pristajao u Mostovu vladu stručnjaka, dr. Zvonimir Šeparović ili dr. Zdravko Tomac? Onda, treba skicirati rezoluciju koja će utvrditi da se puno boljim rastom BDP-a ima smatrati rast od 12 posto, nego ovaj od samo 2,8 posto, o kome nam javlja statistički zavod. A ispravnu definiciju mora dobiti i pitanje je li neretvanski brudet ukusniji ako je u njemu više jegulja, ili, pak, ako je više žaba?

Ustavnog roka ima još dosta, ne treba brzati, ali doći će valjda i ovome jednom kraj. Prije nego što svi skupa potpuno pošandrcamo.