Ističući kako je jako sretan što se nastavljaju pregovori s Mostom, Karamarko je jučer navalio uvjeravati cijeli svijet da je HDZ pripremio baš te i takve reforme na kojima sada inzistira Most. Naravno, teza je da je suradnja Mosta s HDZ-om, a nipošto sa SDP-om, jedini logični ishod predstojećih sastančenja o sastavu nove vlade.

Da će finale biti takav prognozira i Jadranka Kosor, bivša HDZ-ova premijerka koja je, nakon izbora 2011. godine, morala predati Banske dvore Milanoviću.

– Poznato je da je gospodin Petrov skloniji HDZ-u na čelu s Karamarkom – izjavila je Jutarnjem listu J. Kosor kao da zbraja dva i dva.

I neki Boži Petrovu bliski ljudi upozoravaju da je golema prepreka za koaliciju s ljevicom to što je njegova obitelj orijentirana udesno i jako povezana s vjerom. Kad bi se Petrov odlučio za Milanovića, kažu, obitelj bi mu pobjesnila, njegov je prirodni partner HDZ.

Izjave da je Most »projekt HDZ-a« stizale su i od političke zvijezde iz Primoštena, gradonačelnika Stipe Petrine, dok se i on nije priključio platformi Bože Petrova.

Dio medija, pa i istraživača koji se bave političkom analitikom, ovih su dana tumačili da je Most dobio ovoliko zastupnika zahvaljujući umjerenim glasačima HDZ-a koji su uskratili podršku svojoj stranci zbog iritantnog desničarenja sadašnjeg vodstva. A to vodi k zaključku da bi vodstvo Mosta – ako želi mudro poštovati volju svojih birača – trebalo sastaviti Vladu s HDZ-om ne bi li se, pod njihovim utjecajem, stranka vratila u korito pristojnog desnog centra i odrekla se ekstremizma.

Analizirajući izlazne ankete, dr. Dragan Bagić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, došao je, međutim, do sasvim drugačijih zaključaka o političkom profilu ljudi koji su 8. studenoga glasali za Most. Samo 12 posto glasača prišlo je Mostu iz tabora HDZ-a.

Nasuprot tome, čak 38 posto mostaškog biračkog tijela na prethodim je izborima glasalo za male stranke koje su postigle skroman uspjeh ili uopće nisu ušle u Sabor, 30 posto su bivši birači Kukuriku koalicije, a 20 posto su oni koji 2011. svoje biračko pravo nisu ni iskoristili.

Izvor tih podataka je veliki uzorak od 4.700 ljudi koji su se 8. studenog odlučili za stranku Bože Petrova, a anketarima su odgovorili i na pitanja o tome kako su glasali 2011.

Sve u svemu, dakle, priča je obrnuta: Most je svoj uspjeh postigao u najmanjoj mjeri zahvaljujući biračima HDZ-a, a najviše zahvaljujući nezadovoljnicima centra ili lijevog centra, gdje je, kako ispravno kaže dr. Bagić, nezadovoljstva bilo najviše.

Zato ne treba biti tako siguran da prvi čovjek Mosta, zapravo, već zna s kim će jer je to naprosto logika stvari, te da će s jednima i s drugima još neko vrijeme konferirati samo zato da zabašuri kako su njegove ideološke preferencije već odabrale stranu.

Rasprave o tome kome je Petrov obiteljski sklon, sličan i srodan, mogu biti zgodne i zabavne, ali nisu dobar temelj za odluku o političkim partnerstvima. Ima on oko sebe, uostalom, još 17 zastupnika, a plesati samo jedno ljeto vjerojatno ne želi. Mora stoga dobro razmisliti o tome čiji kredit troši i tko se isprsio da baš njega, kao medijatora promjena, lansira u orbitu.