Već sada, dok još ne znamo hoće li planovi Mosta uspjeti, nazire se da nam ovi izbori ostavljaju jedan lijep dobitak. Riječ je o tome da se snažna afirmacija Mosta može čitati i kao signal da je napokon počela nasušno potrebna redefinicija pojmova konzervativizma i desnice. Čini se da bi, zahvaljujući Mostu, na toj strani arene mogao krenuti proces diferencijacije, preslagivanja, zrenja. Pogledajmo kako govore i komuniciraju političari iz Mosta, koji trenutno magnetiziraju sva svjetla pozornice, i uočit ćemo posve novi diskurs, totalno stran i HDZ-u, koji je Karamarko odgurao izrazito udesno, a i drugim strančicama koje se pozivaju na agendu konzervativizma i desni svjetonazor. Ti zastupnici iz Mosta, odreda posjednici raznih praktičnih fakultetskih diploma – uglavnom doktori, ekonomisti, agronomi i informatičari iz naših manjih gradova – sami će sebe definirati kao blaže ili čvršće poklonike srednjostrujaških, konzervativnih vrijednosti. I po tome bi se onda trebali najbolje razumjeti s HDZ-om, kao ideološki sestrinskom strankom.

No, među njima je duboka provalija u ovome o čemu mi raspravljamo, a to su način, stil, tolerantnost, pristojnost, umjerenost i širina koja proizlazi iz uvjerenja da svatko ima pravo gledati svijet svojim očima i vjerovati u što želi, ali i obavezu da ne omalovažava nikoga.

Kako je govor vjerno, a i izdajničko, ogledalo duha, ta se razlika može utvrditi uspoređujući mirnu dikciju Mosta s hajkom i vriskom koja se razliježe iz HDZ-a i njemu sličnih. Dok HDZ i njihovi srodnici jurišaju na izdajice i neprijatelje, udbaše, falše domoljube, plaćenike, Hrvate koji su spremni prodati domovinu, prljavi anacionalni klatež i druge babaroge iz mračne balkanske šume u kojoj vriju strasti istrebljenja, ekipa iz Mosta izgovara samo obične, ravne, nepregrijane, od emocija očišćene rečenice koje se tiču »samo« praktičnih metoda i suhih tehnika politike.

Neki će sigurno prigovoriti da je cijela ta stvar još vrlo fluidna, na dugom štapu i podložna obratima. Ali teško se oteti dojmu da je u sam vrh politike zapravo prvi put stupila mirna, dobro odgojena i umjerena konzervativna grupacija koja, u ovo malo vremena, svojim primjerom već uči javnost da progon i difamiranje neistomišljenika nije opcija pristojnih ljudi, bili oni liberali ili konzervativci, te pedagoški uspostavlja novu normalu na vratima za desno.

Naravno, treba biti oprezan, premalo ih poznajemo, možda će Petrov, Prgomet i društvo iznevjeriti ova očekivanja. Ali ako ćemo, pod utjecajem Mosta, napokon dočekati sazrijevanje pod konzervativnim krovom, to znači da proces mora promijeniti prvo HDZ. Nema sreće dok se najveća konzervativna stranka ne odvoji od verbalnog divljanja i ideja desnog ekstremizma te ne izgura na političku marginu prostačku i primitivnu desnicu koja se u njihovom stožeru, u izbornoj noći, pijana valjala na podu po hrvatskim zastavama. To bi bilo presudno za zdravlje i napredak cijelog društva. Sve kad bi jedina zasluga Mosta bila to, napravili bi jako velik posao.